U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velike Gospe, 14. kolovoza euharistijsko slavlje u starodrevnom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je kazao da je Kloštar prvo svetište u koje je kao dječak hodočastio iz Davora, te je naglasio kako je najprije ovdje, a onda i u drugim svetištima koja je kasnije pohađao kao svećenik i biskup, sve dublje shvaćao koliko su važna takva sveta mjesta jer nam u njima Bog pruža milosnu prigodu da se zagledani u Isusovu Majku naučimo svijet promatrati njegovim očima, pročistimo svoju dušu da ona ne budu duhovno zapuštena, i da nam srce ne ostane pomračeno zloćom, sebičnošću i mržnjom, nego vjerom budno i osjetljivo za Boga i čovjeka.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka, u kojem je Isus nekoj ženi iz mnoštva, koja je javno pohvalila i nazvala blaženom njegovu Majku, odgovorio da su »još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je«, biskup je podsjetio sudionike slavlja da se u Požeškoj biskupiji nalazimo u Godini Božje riječi. Podsjetio kako čovjeka može iznutra zahvati zla i pokvarena riječ, te on u dubini svoga bića biva pomračen i postaje dionikom zloga i gubitničkog svijeta. Tuga nas hvata kad vidimo i čujemo kakvih sve zlih i pokvarenih riječi ima u našem javnom prostoru, napose u svakovrsnim medijima, posebno digitalnim, ustvrdio je biskup, te je zapitao tko to kod nas misli da se može živjeti od loše, zločeste, mračne riječi, te je na sve načine, virtualno i stvarno širi.
Podsjetivši hodočasnike kako Marija nije dopustila da u njezino srce uđe zla riječ, već je trajno bila slušateljica Božje riječi, biskup ih je potaknuo neka se pred njom ispitaju jesu li možda zarobljenici nemoćne ljudske riječi, zbog čega je onda i sve drugo oko njih nemoćno i poniženo, te da po Marijinu uzoru i zagovoru i tolikih drugih svetih ljudi nastoje biti ispunjeni Božjom riječju. Pozvao ih da svakodnevnim čitanjem Svetog pisma promišljaju o Božjim naumima s nama ljudima i s našim svijetom, jer oni u konačnici određuju našu sudbinu, a ne i naši ljudski politički i gospodarski programi i projekti, koliko god hvalevrijedni oni mogu biti. Na tom tragu pozvao ih je da – dok surađuju u europskim i drugim časnim i poštenim projektima – budu ljudi s kojima Bog u Hrvatskoj može poduzimati svoje inicijative i ostvarivati svoje božanske projekte. Kazao je da nam apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima obznanjuje o kakvim je Božjim inicijativama i projektima riječ, uvjeravajući nas da je Bog u muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista našu prolaznost i raspadljivost preobrazio u neraspadljivost vječnog života te nam to očitovao u Mariji.
Biskup je spomenuo kako mu jedan njegov prijatelj često znade reći da u Hrvatskoj nitko nikome ne vjeruje. Kazao je kako mu se ta tvrdnja ne sviđa zbog isključivosti i radikalnosti, ali da je u velikoj mjeri istinita, jer ispitivanja javnog mnijenja koja provode određene agencije kažu da ljudi malo vjeruju pojedinim ustanovama i jedni drugima. Upozorio je kako se u tim anketama ljudima ne postavlja pitanje je li vjeruju Bogu. »Sva sreća da postoje hodočašća u naša marijanska svetišta u koja dolazi mnoštvo ljudi i svjedoče koliko vjeruje Bogu. I vas večeras ima velik broj unatoč poteškoćama s koronavirusom, koji ste sebi obrazložili kako uz opasnost od tog virusa postoje i teže opasnosti koje nam ugrožavaju dušu i hoće nas razoriti u našoj neprolaznoj jedinstvenoj osobi. Ako obolimo i umremo u duši, najteža je to bolest i smrt. Koronavirus jest opasnost koju valja kolikogod je moguće izbjeći, ali mi znamo da će na koncu svatko od nas umrijeti. Što će u toj smrti na kraju biti s nama?«, upitao je biskup, i nastavio: »Ako vjerujemo Bogu i njegovu pobjedničkom projektu o nama koji je ostvario u Isusu Kristu, tada nas nikakva situacija ne može pokolebati u našoj povezanosti s Bogom. Što su životna stanja teža a mi nemoćniji, to nam je potrebniji Bog moćan u našim srcima«.
Potom je biskup kazao kako je kralj David u ulomku prvog čitanja iz Knjige ljetopisa posvjedočio da je njemu i njegovu narodu Bog potreban, i zato mu je stalo da im on bude blizu napose po kovčegu saveza u kojem su bile pohranjene kamene ploče s deset Božjih zapovijedi, podsjetnici na njegov savez sa svojim narodom. Bog je svoje savezništvo s ljudskim rodom zapečatio krvlju Sina svoga Isusa Krista prolivene na križu. Biskup je podsjetio hodočasnike da u Litanijama Mariju nazivamo »škrinjom zavjetnom«, jer je kovčeg saveza slika Marije u kojoj je snagom Duha Svetoga začet i rođen Isus Krist, utjelovljena Božja Riječ, koji po slavlju vazmenog otajstva njegove muke, smrti i uskrsnuća u svetoj misnoj žrtvi trajno ostaje prisutan među nama. Stoga je tužna činjenica što neki vjernici ostaju ravnodušni i hladni pred tim otajstvom Božje blizine i moćne ljubavi koja je u Isusovoj žrtvi na križu pobijedila smrt. Kazao je kako je bio žalostan što zbog epidemioloških odredbi neko vrijeme nismo mogli slaviti svete mise s narodom u našim crkvama, koje su ostale zaključane upravo u trenutku kad nam je Božja inicijativa i blizina najviše trebala. K tome, kazao je da ga je ražalostilo i ponašanje nekih vjernika koji i nakon ukidanja zabrane okupljanja više nisu nastavili dolazili na svetu misu. Ustvrdio je da oni koji ne sudjeluju na svetoj misi svjedoče kako svoj život žele ostvarivati samo u ljudskim koordinatama, upozorivši da se takvim putem može stići do groba, a da se životom po Božjim koordinatama čiji dionici postajemo u svetoj misi, možemo prispjeti u puninu božanskog života, koju je Marija na nebo uznesena već postigla. Hodočašće je milosna prigoda u kojoj se vjernici pročišćavaju i utvrđuju u svom opredjeljenju za ono što je Božje, za onu sudbinu koju nam je Bog dodijelio u Sinu svome Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću, zaključio je biskup. Pozvao je hodočasnike neka zamole Isusovu Majku da im podari osjetljivo srce za Boga, da on svakome od njih bude prvi i najvažniji u životu, i da svatko od njih radosno prihvati biti dionikom Božjeg projekta o čovjeku, te da ljubi Boga onim žarom kojim ga je ljubila Marija.
