Prigodom blagdana Gospe Voćinske, 21. vjernici iz župa zapadnog i središnjeg dijela Požeške biskupije (Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata) hodočastili su u Voćin. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s četrdesetak svećenika.
U homiliji biskup je kazao hodočasnicima kako ih je lijepo vidjeti s povišenog oltarnog prostora tako brojne u Voćinu, i da razmišlja kako tek njihovu ljepotu vidi s neba Marija, radujući se onome što je Božjega ostvareno u njihovim srcima i dušama. Pohvalio je hodočasnike i zahvalio im za dolazak u Voćin, napose pješacima, koji su se odvažili na naporan put od Davora, preko Nove Kapele, Pleternice, Požege i Stražemana te s daruvarske strane, unatoč tome što zbog pandemije koronarvirusa pješačko hodočašće nije bilo službeno organizirano. Kazavši kako je nedavno pročitao da je jedan američki biskup zbog koronavirusa zabranio svojim svećenicima da propovijedaju duže od pet minuta, biskup je izrazio uvjerenje da će hodočasnici imati razumijevanja ako njegova propovijed potraje nešto duže od toga. Prisjetio se kako je biskup Đuro Kokša, nekadašnji rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu znao govoriti da Hrvati nemaju mnogo prijatelja, ali da one koje smatraju takvima znaju posebno cijeniti i poštivati. Biskup je kazao hodočasnicima da su svojim dolaskom na ovo hodočašće još jednom potvrdili kako im je Bog prvi i najveći prijatelj koji im u marijanskim svetištima njezinim zagovorom iskazuje pomoć i zaštitu. Ispripovjedio im je zatim kako je jučer pohodio desetak obitelji u Vidovcima, istočnom požeškom naselju čije je domove prije dva dana poplavila voda nakon obilne kiše, nanijevši im veliku štetu. Rekao je kako mediji redovito o takvim i sličnim nevoljama obavijeste javnost, ali da se dalje uglavnom ne bave posljedicama koje je ona prouzročila. Izrazio je nadu da oni koji su postradali u spomenutoj poplavi neće biti zaboravljeni, već da će im u pomoć priteći institucije koje su za to zadužene, čiji su predstavnici Darko Puljašić, požeški gradonačelnik i saborski zastupnik te požeško-slavonski župan Alojz Tomašević nazočni na hodočasničkom slavlju u Voćinu.
Povezujući to s naviještenom Božjom riječju, biskup je kazao kako apostol Pavao u drugom čitanja iz Poslanice Galaćanima obznanjuje silni događaj utjelovljenja Božjeg Sina Isusa Krista, rođenog od Marije Djevice, po čijem smo vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća postali sinovi i kćeri Božje. Naglasivši kako taj Božji događaj nije izgubio svoju aktualnosti ni nakon dvije tisuće godina, i da su njegove posljedice izazovne i danas, biskup je ustvrdio nazočnim vjernicima kako je uvjeren da to nisu zaboravili i da su došli na ovo hodočašće jedni drugima u teškim životnim okolnostima posvjedočili da mi nismo bilo tko, tek bolesnici u prolazu ovim svijetom, osuđeni na smrt, nego da smo u Isusu Kristu postali sinovi i kćeri Božje, u koje je Bog unio moć Duha Svetoga, Duha Isusova, jačega i od koronavirusa i od same smrti. Podsjetio ih je da su to dostojanstvo primili u svetom krštenju i u drugim sakramentima, i da ga trajno obnavljaju u slavljenju svete mise, primajući hranu besmrtnosti. Naglasio je kako su neki zbog straha od zaraze koronavirusom prestali dolaziti na svetu misu, upozorivši kako je potrebno čuvati svoje zdravlje, ali da ne bismo smjeli dopustiti zbog toga propustiti živjeti ono što jesmo darom Božjim. Pozvao je sudionike slavlja da se na ovom hodočašću pred Marijom obnove u svijesti kako ono što je Bog učinio za nas u Isusu Kristu nije tek nešto sporedno, drugorazredno, nego silna njegovo djelo po kojem već ovdje na zemlji započinje nebeska slava koja će trajati svu vječnost. Još je dodao kako se na ovom hodočašću želimo obnoviti u vjeri da smo po djelu koje je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu uzdignuti na najvišu razinu postojanja, te se tom djelu radujemo i odlučujemo ga još zauzetije živjeti na svim razinama osobnoga, obiteljskog i društvenog života. Dodao je: Kad Božja stvarnost u našim životima postane drugorazredna, gubi se u nama i ono što je ljudsko. Onoliko koliko je Bog jak u nama, toliko smo mi veliki i toliko je visoko naše dostojanstvo, ustvrdio je biskup.
Kazao je zatim kako sv. Pavao tvrdnjom u današnjem drugom čitanju da Duh Sveti u nama neprestano kliče: »Abba! Oče!«, podsjeća da je molitva razgovor s Bogom u Duhu Svetom. Polazeći od naviještenog ulomka iz Djela apostolskih, gdje sveti pisac kaže da su se nakon Isusova uzašašća na nebo apostoli i drugi učenici vratili u Jeruzalem, ušli u »gornju sobu gdje su jednodušno i postojano molili s Marijom, majkom Isusovom«, biskup je istaknuo kako je time sveti pisac zabilježio da je Crkva otada do danas molitveno zajedništvo Isusovih učenika s Marijom Isusovom Majkom. Biskup je pripomenuo kako neki biblijski stručnjaci smatraju da je „gornja soba“ koju spominje sveti Luka u navedenom ulomku iz Djela apostolskih bila zapravo dvorana posljednje večere, te je ustvrdio: »Gdje god se ljudi nađu zajedno da bi ušli u molitveni dijalog s Bogom, tu je „gornja soba“ u kojoj su se učenici u molitvi snagom Duha Svetoga uzdigli k Bogu, i koji svojom prisutnošću ostvaruje u njima onu dubinu postojanja i pobjedu životu koju je ostvario u Isusu Kristu. Ako se odreknemo molitve, ostajemo prikovani za zemlju po kojoj teško hodamo. Ali kad se u molitvi uzdignemo na razinu Duha Svetoga, koji u nama šapće Bogu da smo njegovi sinovi i kćeri, onda Bog u nama ostvaruje ono što nam najbolje želi«. Biskup je poručio sudionicima slavlja da se naša Hrvatska ne uzdiže na višu razinu postojanja po našim ljudskim razgovorima, počesto zločestima i pokvarenima, nego po molitvi jednostavnih ljudi poput njih. Pozvao ih je da zamole Mariju neka kao nekoć s apostolima u dvorani posljednje večere, bude moliteljica i s njima u njihovim obiteljima, da njihova molitva bude snažna po onom Duhu Svetom, po kojem je Djevica u svom krilu Božju Riječ začela, po kojoj živjela i na nebu proslavljena.
Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak o Marijinu pohodu rođakinji Elizabeti i ustvrdivši kako su te dvije žene srcem koje je osjećalo i živjelo za Boga, hvalile Boga i pomagale jedna drugoj da ostanu vjerne njegovu djelu ostvarenom u njihovim životima, biskup je pozvao hodočasnike da i oni jedni druge podsjećaju i uvjeravaju koliko im je Božjih dobara na raspolaganju i da je stoga moguće da se i u njima snažnije ostvaruje Božji život, kao što se dogodio Marijinim zagovorom i u tolikim našim precima koji su se njezinom raspoloživošću otvarali primanju Božjih darova, molili ga da uđe u njihovo srce i bude pokretač njihova života. Naglasivši kako je potrebno da trinaeststoljetnoj povijesti hrvatske vjernosti ne propustimo dati značenje koje joj pripada, jer povijest je učiteljica života, biskup je kazao kako ovo svetište pamti naše očeve i majke, djedove i bake, koji su dolazili ovamo tijekom nekoliko stoljeća da bi svoje jednostavne, počesto izranjene živote prikazivali Bogu i povjeravali Isusovoj Majci, a Bog je njezinim zagovorom raskajano i meko srce hrvatskog patnika i siromaha ispunjao svojim bogatstvom. Kazavši kako su nam potrebna materijalna dobra i da se zbog toga trebamo truditi povući što više sredstava iz europskih fondova koja su nam na raspolaganju, biskup je pripomenuo kako nas nikakvo materijalno bogatstvo ne može konačno ispuniti, te je pozvao hodočasnike da ne propuste svojim vjerničkim srcem Marijinom pomoću iz neba moliti ono bogatstvo koje nam Bog stavlja na raspolaganje, njegova ljubav koja nas jedina može konačno usrećiti. Biskup je zaključio homiliju molitvenim riječima upućenima Mariji: »Isusova Majko, Gospo naša Voćinska, pomozi nam da ne lutamo, da u ovim teškim vremenima ne ostanemo prazni u srcima. Zagovaraj nas da svaki pojedini od nas i svi mi zajedno budemo ispunjeni bogatstvom koje je Bog ostvario Isusovom ljubavlju koja je išla za nas do kraja, do u smrt, i tako pobijedila smrt. Dok u pričesti primamo Isusovu ljubav s križa, daj da ona bude u nama djelatna, da nas preobražava te se u nama i po nama događa preobražena, nova, lijepa Hrvatska. „Lijepa naša“ po prirodi koju nam je Bog dao, a još „ljepša naša“ po našim srcima, koja je Bog obogatio onim što samo on može. Gospo Voćinska, pomozi da tako bude“.
