Na dvadeset i drugu nedjelju kroz godinu, 30. kolovoza biskup Antun Škvorčević u predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi sv. Lovre. Koncelebrirali su Želimir Žuljević, rektor navedene crkve, Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi, Robert Kupčak, predstojnik Katehetskog ureda i Matej Siluković, tajnik. Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je rekao kako se ljeto i odmori bliže kraju te da s početkom nove školske godine dolaze i nove zadaće, pa je dobro upitati se s kakvim duhovnim kapitalom krećemo u novi period našeg života. Pozvao je vjernike da uđu u prostor svoga duha i ispitaju se nije li u njima minulog ljeta Božja stvarnost oslabila ili potamnila te zamole Gospodina da ih ispuni svojom energijom i na taj način omogući da budu s njime uspješni u životnim zadaćama.
Na početku homilije biskup je kazao kako u novije vrijeme svoje prijatelje i poznanike više 
ne pita: »Kako ste?« nego »Kako život?« i da to čini zato što ima dojam kako je govor o koronavirusu toliko preplavio medijski prostor i naše razgovore te je gotovo umrtvio druge razine života. Ustvrdio je kako pretjerivanje u govoru o koronavirusu može umanjiti njegovu učinkovitost u borbi protiv zaraze, ali da to nije slučaj s naviještenom Božjom riječju, koju nam valja razmotriti i za život usvojiti. Biskup se ograničio na Isusovim paradoksalnim riječima u današnjem evanđelju: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga«. Ustvrdio je da su navedene Isusove riječi u suprotnosti s mentalitetom suvremenog društva u kojem ljudi od jutra do navečer slušaju pohvale uspjehu i samopotvrđivanju, ali da evanđeoska istina nije radi toga zastarjela ili postala anakrona, niti izgubila svoju aktualnost. Biskup je protumačio kako je moguće Isusov „odreći se samoga sebe“ razumjeti krivo kao svojevrsno vlastito poništenje ili ubojstvo te da navedenu tvrdnju treba razmotriti u božanskoj slojevitosti Isusova govora. On od nas ne traži da se odreknemo onoga što jesmo kao Božja stvorenja, nego onoga što smo postali po ljudskom i grješnom talogu u dnu naše osobe, kojeg se potrebno odreći, ukloniti ga kako bi ponovno zablistala Božja izvornost u nama.
Podsjetio je sudionike slavlja na restauratorske zahvate provedene u novije vrijeme na pojedinim predmetima u požeškoj Katedrali kada je s njih uklonjeno nekoliko nestručno nanesenih slojeva boje i došlo do njihove izvorne ljepote. Kazao je kako je postojala sumnja da je na bočne katedralne oltare nanesen sedmerostruki bojani namaz koji je uništio njihov originalni sloj, ali su duboko izvedene sonde stručnjaka pokazale da je on sačuvan te će i oni postupno biti obnovljeni i vraćeni u Katedralu. Upozorio je vjernike na kip sv. Darije, privremeno izložen u crkvi sv. Lovre, koji je bio u veoma lošem stanju, ali je obnovljen zasjao u svom pravom stanju te ih je pozvao da ga pogledaju prije nego li bude postavljen u Dijecezanski muzej u Požegi. Kazao je kako nam razgledavanje restauriranih predmeta u požeškom Dijecezanskom muzeju među ostalim pomaže shvatiti da i mi primjerenim zahvatom u naše duhovno ranjeno i iznakaženo stanje sebičnošću i zloćom možemo biti obnovljeni i zasjati u izvornosti naše ljudske ljepote. Spomenute sedmerostruke naslage na bočnim oltarima požeške Katedrale i njihovo čišćenje usporedio je sa sedam glavnih grijeha koji zastiru izvornu Božju ljepotu našeg ljudskog bića, istaknuvši da je može u nama obnoviti samo Isus Krist, najuspješniji restaurator čovjeka, svojom moćnom ljubavlju kojom je za nas išao na križ, gdje je po uvjerenju sv. Pavla posvjedočio kako se odrekao svoga božanstva, ponizio samoga sebe, da bi nas na taj način dohvatio svojom ljubavlju i očistio od naše smrtnosti. Biskup je kazao da Gospodin to ostvaruje u nama po sakramentu svetog krštenja, a trajno nas obnavlja nedjeljnim sudjelovanjem na svetim slavljima kada u crkvi slušamo njegovu riječ koja nas čisti u Božjem identitetu, kad nas u svetoj ispovijedi svojim milosrđem oslobađa zarobljenosti zlom, i kad primamo svetu pričest koja nas ispunja moću njegove ljubavi da možemo živjeti u skladu s izvornom ljepotom u kojoj nas je Bog smislio kad nas je pozvao u život. Odreći se sama sebe, nije neka operacija na smrt, nego na život, da zasja ljepota i radost izvornog postojanja i povezana je s otajstvom sebedarja. Biskup je spomenuo da odricanje majke same sebe i dara njezina vlastitog života za djecu, ili uzajamno odricanje supružnika jednog za drugoga i zajednički za djecu potvrđuje životvornu istinitost Isusova poziva u današnjem evanđelju da se život dobiva kad ga izgubimo i da je navedeni način života uzimanje vlastitog križa i nasljedovanje njegova primjera. Još je biskup dodao kako se Isusovo „odreći sama sebe i uzeti svoj križ“ očituje kroz sposobnost da reknemo „ne“ brojnim izazovima sebičnosti, različitim ovisnostima te na taj način očitujemo slobodu u kojoj se ostvaruje naše izvorno dostojanstvo, stvorenost na sliku Božju.
Biskup je podsjetio na primjer što ga je u svojim filozofskim spisima zabilježio danski 
mislilac Søren Kierkegaard o dvoje mladih stranaca koji su se zaljubili i gdje se jedan od njih morao odreći svoga jezika da bi naučio jezik drugoga kako bi mogli komunicirati u ljubavi. Pozvao je sudionike slavlja da budu ustrajni u svom vjerničkom opredjeljenju i u vrijeme koronavirusa te po slušanju Božje riječi i po svetoj svetoj misi i pričesti nauče Božji jezik kako bi u suvremenom hrvatskom društvu mogli svjedočiti ljubav koju u njima ostvaruje Isus Krist te u Hrvatskoj budu ona ljepota koju božanski Restaurator na taj način trajno u njima obnavlja.
Na svršetku misnog slavlja biskup je podsjetio okupljene vjernike da se diljem naše domovine traže partneri za ostvarenje pojedinih važnih projekata za njezin napredak. Ustvrdio je da i Bog u Hrvatskoj traži partnere s kojima bi ostvario svoj projekt uspjelog čovjeka te je izrazio radost što su nazočni po sudjelovanju u svetoj misi očitovali da su i oni među njima.
