Na blagdan Gospe od suza, 31. kolovoza Marijini štovatelji iz Požeške biskupije hodočastili su u Svetište Gospe od Suza u Pleternici. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, koji je na početku pred Gospinim likom, prenesenim u svečanoj procesiji iz crkve na vanjski oltar, uputio izraze hvale Isusovoj Majci o 65. obljetnici njezina štovanja pod spomenutim nazivom u Pleternici.
U homiliji biskup je kazao kako uvijek kad propovijeda na hodočašću u Pleternici osjeća neku nutarnju poteškoću govoriti o suzama. Kazao je kako se pribojava da mu govor o njima ne bude površan, sveden na nešto svagdašnje, banalno, ili možda znanstveno koje proučava njihov kemijski sastav i ne može dalje doprijeti, a suze su više od toga. Ustvrdio je da je suza uvijek povezana s osobom, patnjom, da iza nje stoji jedna ljudska sudbina, tajna, otajstvo u koje nitko ne može do dna prodrijeti te zato pred suzama, osobito onima Isusove Majke, valja stajati s posebno sabranim srcem, da bismo ih mogli razumjeti. Dodao je kako nam u tom pomažu sveta čitanja, uvodeći nas u dubine našeg postojanja, kojima na ovom hodočašću u Godini Božje riječi želimo posvetiti posebnu pozornost.
Polazeći potom od naviještenog prvog čitanja, u kojem prorok Jeremija govori o plaču majke Rahele nad sudbinom svoje djece odvedene u sužanjstvo, biskup je ustvrdio kako je prorok čovjek koji i u najcrnjim vremenima, i u najgorim situacijama gleda i vidi na Božji način. On u Rahelinim suzama ne prepoznaje tek plač jedne majke nad izgubljenom djecom, već izraz tuge i žalosti što se izabrani narod iznevjerio svome Bogu i savezu s njime, i zbog toga izgubio svoje dostojanstvo i identitet te dospio u ropstvo. Prorok vidi u Raheline suze utkanu sudbinu Božjeg naroda i kako se u njezinim suzama zrcali Božja istina o njemu, naglasio je biskup. Istaknuo je kako je Božji naum o nama konačno progovorio u suzama Gospodina našega Isusa Krista, za kojega pisac poslanice Hebrejima kaže da je »sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje onome koji ga je mogao spasiti od smrti«, Ocu koji je uslišio njegove molitve i vapaje, po kojima je postao začetnik vječnog spasenja. Tako se u Isusu Kristu ostvarilo Jeremijino proročanstvo o Božjem narodu koje smo čuli na kraju današnjeg prvog čitanja: »Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti«. To nježno i samilosno Božje srce očitovalo se u Isusu Kristu na križu, u njegovoj potpunoj predanosti, darovanosti za nas do kraja, do u smrt, te njegove suze nisu izraz slabosti, nego ljubavi moćnije od same smrti, ustvrdio je biskup.
U nastavku biskup Antun je kazao kako nam sv. Ivan u drugom čitanju iz Knjige Otkrivenja obznanjuje da se u Božjem samilosnom i nježnom srcu, objavljenom u Isusu Kristu, krije sav smisao svijeta i cijele povijesti čovječanstva, te da zbog toga, vjerni njegovu djelu ljubavi, ni u jednom trenutku našeg postojanja nismo izgubljeni. Polazeći od toga, naglasio je da su ljudske suze koje izviru iz cjelovitog dara jedne osobe za drugu, gdjegod se one pojavile, povezane s onom moći Božje ljubavi u kojoj je ukorijenjen naš smisao, sloboda, punina života, spasenje, i na svoj način dioništvo su na onoj dubini Božjega trojstvenog bitka, koja se ostvaruje po cjelovitoj darovanosti Oca za Sina, Sina za Oca u Duhu Svetom, vezu njihove ljubavi, a koja je dobila svoje povijesno očitovanje u Sinovljevu predanju na križu i u njegovu uskrsnuću. Biskup je ustvrdio kako nam današnje evanđelje svjedoči da je Marija pod Isusovim križem postala prva sudionica tog otajstvenog Božjeg djela, gdje se dogodila svojevrsna primopredaja cjelovitog Isusova predanja za nas, kad je Isus predao svoju Majku učeniku Ivanu a Ivana Majci. Kakve li božanske primopredaje! Biskup je ustvrdio kako Marija od toga dana, od početaka Crkve u dvorani posljednje večere gdje je molila za učenike dar Duha Svetoga, pa sve do danas tijekom povijesti vrši svoju majčinsku zadaću tako da za nas moli i na nas primjenjuje cjelovito Isusovo predanje, darovanost za nas na križu, njegovu moć ljubavi kojom nas tješi i hrabri, s nama plače kao u Sirakuzi i ovdje u Pleternici, trajno nas usmjeravajući na ljubav koja pobjeđuje. Kakvog li Marijina služenja!
Spomenuo je kako je sv. Ivan Pavao II., govoreći o Marijinim suzama u Sirakuzi, između ostalog rekao da su to suze ljubavi i zbog onih koji su se iznevjerili Bogu, koji ne drže ništa do Božje riječi, do cjelovite Božje predanosti za nas u Isusu Kristu na križu, do svete mise i svetih sakramenata, do poštenja i časti. U Marijinim suzama prisutna je njezina majčinska želja da Isusova darovanost za nas dopre do svakog ljudskog bića, utvrdio je biskup. Vratio se potom na početak homilije te je kazao kako ne zna do kraja govoriti o suzama, ni o našim ljudskim, a kamoli o Božjima, ali kako zna barem toliko da nam je kroz njih Bog posvjedočio da je on biće koje živi darovanost za nas ljude, te je u njima posvjedočena božanska duboka, otajstvena istina kojoj se divi, za koju mu zahvaljuje, kojoj se klanja. Spomenuo je kako to prepoznaje i u Marijinim suzama pod križem i u njezinim suzama u Sirakuzi, o kojima govori i ovaj njezin lik u Pleternici. Zaključio je: „Želio bih da upravo tu Božju istinu o suzama, koju ne možemo do kraja dokučiti, ali dovoljno prepoznatljivu kao znak Božje ljubavi za nas, ponesete u svoje domove, i da se osobito onda, kad vam se srce stisne i kad više ništa drugo ne možete učiniti, nego samo plakati, sjetite da postoje suze Božje predanosti za nas o kojima svjedoči Marija, i da svoje suze i svoj grč predate njoj u neprevarljivoj nadi da niste nikad napušteni, i da sve ono što je teško i mučno u našim životima nije besmisleno«. Poželio je da Marija majčinskim služenjem obnovi u svim hodočasnicima navedenu svijest vjere, te ih njezinim zagovorom zahvati snaga djela ostvarena u suzama Isusa Krista, po kojem nas je Bog pohodio i oslobodio smrti i pakla.
