U predvečerje 29. obljetnice ubojstva 24 civila iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 3. rujna misno slavlje u crkvi sv. Terezije Avilske u Mikleušu, filijali župe Nova Bukovica, koja se nalazi u blizini spomenutih naselja. Koncelebrirao je Mario Matijević, mjesni župnik, Vladimir Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata te svećenici Slatinskog dekanata na čelu sa slatinskim župnikom i dekanom Draganom Hrgićem. Na početku slavlja župnik Matijević je u ime rodbine stradalih župljana uputio biskupu Antunu izraze dobrodošlice i zahvalnosti za predvođenje spomena na poginule. Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, biskup je kazao kako je dostojno da župa Nova Bukovica pamti svoje župljane koji su preminuli tijekom njezine povijesti, a napose one koje je ljudska zloća ponizila, oduzimajući im život nasilnom smrću. Spomenuo je kako smo se okupili oko oltara, zahvalni što Bog nije zaboravno biće, te suosjećajnim pamćenjem povjeravamo poginule župljane Isusovoj žrtvi ljubavi na križu, koju slavimo u ovoj svetoj misi.
Nakon naviještenog evanđelja, biskup je zamolio župnika Marija Matijevića da pročita 
imena svih 24 ubijenih mještana Četekovca, Čojluga i Balinaca. Protumačio je potom da to činimo zato kako ne bismo upali u napast početi najprije govoriti o zlu koje se dogodilo i o onima koji su ga počinili, nego da nam prvi budu pred očima naši poginuli i da ih promatramo u svjetlu naviještene Božje riječi. Apostol Pavao u ulomku prvog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima osvrće se na stanje kršćanske zajednice u gradu Korintu, koja je bila razdirana podjelama. Naime, njezini su se članovi prema svojim ljudskim mudrostima i sviđanjima opredjeljivali jedni za Pavla, drugi za Apolona, treći za Kefu ili nekog drugoga koji su im propovijedali Isusa Krista. Apostol Pavao ih prekorava što su pritom smetnuli s uma najvažnije, a to je da – bez obzira koji ih je apostol ili učenik oduševio svojim propovijedanjem – oni u konačnici nisu za njih umrli te oni pripadaju Isusa Kristu, ustvrdio je biskup. Kazao je kako je Pavlova poruka da je ljudska mudrost u Božjim očima ludost, aktualna i danas, te nam Isus Krist treba biti najvažniji, jer jedino on ima odgovor na najsudbonosnija pitanja našeg postojanja, naše prolaznosti, zla, trpljenja i u konačnici smrti. I to ne samo za nas žive, nego i za preminule. Stoga ne smijemo dopustiti da u spomenu na naše poginule budu na prvom mjesto oni koji su im nanijeli zlo, samouvjereni da su njihove ubojite namjere i čini djela ljudske mudrosti, a koja je u Božjim očima ludost. Prvo mjesto u našim mislima trebaju danas biti naši poginuli i to tako da ih promatramo u svjetlu Isusova križa, ljudski gledano ludost a božanski mudrost, te ih povjerimo njegovoj žrtvi ljubavi koju on u svetoj misi obnavlja za nas, prepoznamo ih među „prvinama usnulih“, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako čisto ljudsko sjećanje na naše poginule ostaje nemoćno pred nasiljem i smrću, i da jedino njihov spomen u Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću, ima pravi smisao jer ih promatramo u konačnom stanju što im ga nije dodijelila ljudska mržnja, nego ljubav jača od smrti, pobjednica u vječnosti.
Mi navedenu istinu ispovijedamo i živimo u Crkvi, koju je Gospodin Isus Krist utemeljio na Petru stijeni, o kojem nas izvješćuje sv. Luka u današnjem evanđeoskom ulomku, istaknuo je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja na scenu gdje Isus sjeda u Petrovu lađu i iz nje propovijeda a potom poziva Petra da – unatoč neprimjerenim okolnostima za lov – baci mreže i na njegovu riječ ulovi mnoštvo riba te bude proglašen ribarom ljudi. Polazeći od navedenog prikaza, Crkvu slikovito nazivamo Petrovom lađom, koja sigurno plovi nemirnim morem ovoga svijeta, jer joj je na kormilu Isus Krist, pobjednik nad smeću te će svi oni koji su na njoj stići k svome konačnom cilju. Isus je Petru povjerio zadaću da bude »ribar ljudi«, da svojim služenjem spašava ljude tako što će ih privoditi njemu da budu dionici njegova djela spasenja. Biskup je izrazio uvjerenje kako su ubijeni civili kojih se spominjemo, po svetom krštenju i pripadnosti Kristovoj Crkvi, oteti od zatočeništva dubina zla i smrti, i da su kao putnici u Petrovoj lađi stigli na obalu vječnosti te uživaju toplinu zagrljaja Božje ljubavi. Pozvao je sudionike slavlja neka ih spomen na njihove poginule mještane potakne da ne budu ljudi one ljudske „mudrosti“, što u mržnji smišlja kako se osvetiti za zlo koje im je naneseno, nego da ostanu učenici Božje mudrosti, objavljene u ludosti križa Isusova i u njegovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću.
Na svršetku svete mise biskup je rodbini i prijateljima ubijenih civila, kao i svim drugim sudionicima slavlja kazao da odlaze iz crkve svojim kućama moćni u srcima onom snagom ljubavi kojom je Isus Krist pobijedio zlo i smrt a koju su primili u svetoj pričesti. Izrazio je radost što su posvjedočili kako u svom pamćenju nedužno ubijenih župljana nisu smalaksali i što ih ni opasnost od koronavirusa nije spriječila da sudjeluju na ovom spomen slavlju, te im je svima zahvalio za to svjedočanstvo, osobito svećenicima i pjevačima. U radosti skorog susreta s njima na hodočašću u Voćinu za blagdan Male Gospe, na članove obitelji nedužnih žrtava i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov.
