U ponedjeljak, 7. rujna 2020. godine započela je nova nastavna godina. U klupe Katoličke osnovne škole u Požegi sjela su 343 učenika, od toga 43 u prve razrede. Njih je u zajedništvu s učiteljima srdačno na školskom ulazu dočekao i pozdravio ravnatelj Frano Barišić, nakon čega je upriličen i kratki svečani program u školskom dvorištu, na kojemu je sudjelovao i požeški biskup Antun Škvorčević. Program se sastojao od igrokaza i recitacija koje su izveli učenici drugih razreda pod vodstvom učiteljica Mateje Novak i Martine Čerti.
Zatim se prisutnima obratio ravnatelj škole Barišić. Pozdravio je biskupa Antuna, roditelje i sve učenike, zaželjevši im dobrodošlicu na početku nove školske godine. Ohrabrio je 
prvašiće da se ne boje škole, jer ona je njihov prijatelj, u kojoj se ponajprije uči i radi, ali ni igra neće u njoj biti zanemarena. Pozvao ih je da budu radosni, sretni i aktivni u nastavnom procesu. Ispripovjedio im je kako je nedavno pročitao da je jedna mama blizancima koje je rodila dala ime Covid i Korona. Izrazivši radost što se nitko od učenika tako ne zove, upitao ih je znaju li kako se pravilno peru ruke, što treba činiti pri kihanju i druge mjere opreza u zaštiti od koronavirusa kojih se treba pridržavati. Nakon što su mu učenici zorno pokazali da sve to znaju, pozvao je roditelje da ih nagrade pljeskom. Obrativši se roditeljima, ravnatelj Barišić je rekao kako je ove godine veoma sretan, jer i on upisuje svoje dijete u prvi razred katoličke škole, te je naglasio kako će mu ta činjenica biti od osobite koristi s obzirom na suživot učitelja i roditelja u Katoličkoj osnovnoj školi. Zamolio je sv. Josipa, zaštitnika Škole, da u ovoj školskoj godini sve učenike, roditelje i djelatnike Katoličke osnovne škole u Požegi prati svojim zagovorom u njihovim nastojanjima da njeguju duhovnost, grade solidarnost i razvijaju humanost.
Nazočnim učenicima, roditeljima i djelatnicima Škole prigodnu riječ uputio je i biskup Antun Škvorčević. Zahvalio je ravnatelju Frani Barišiću za poticajni govor, napose za pitanja koja je postavio učenicima. Kazao je da je škola mjesto gdje se postavljaju pitanja: učenici pitaju učitelje, a učitelji pitaju učenike. Stoga je i on učenicima prvoga razreda, prvoga školskog dana postavio najvažnije a ujedno i najlakše pitanje: »Djeco, kako ste?«. Na njihov odgovor da su dobro, biskup je naveo riječi jedne prisutne mame koja mu je pred početak programa na ovo pitanje odgovorila: »Super!«, izrazivši uvjerenje da će se i učenici tako osjećati nakon nekoliko dana provedenih u ovoj školskoj zgradi, koja svojom veličinom, na prvi pogled može izgledati ponešto teško. No, pozvao ih je da pogledaju uz zgradu poredane učiteljice i učitelje koji su ih na čelu s ravnateljem dočekali s osmjehom na licu i toplinom u srcu, te će već prvoga dana po njima osjetiti što je škola koju danas započinju. Dodao je kako su krenuli u katoličku školu gdje ih je uz učitelje dočekao i Isus, koji je posvjedočio da voli sve ljude, napose djecu, kad je svojim učenicima rekao neka puste malene k njemu da ih zagrli i blagoslovi. Kazao je da ih on u ime Isusovo blagoslivlja na početku školske godine i time svjedoči da će im on biti blizu cijelo vrijeme njihova boravka u školi.
Osvrnuvši se na potrebu održavanja fizičke distance po preporuci zdravstvenih stručnjaka, između ostalog je kazao: »Nitko od nas u ovoj školi ne želi i ne smije biti daleko jedan od drugoga po onome što nosi u svom srcu. Škola nije samo škola znanja, nego i škola plemenitosti, dobrote, radosti, dakle onih stvarnosti koje se ne usvajaju pameću, nego ostvaruju srcem. Kad vi tako budete blizu jedni drugima srcem, onda uopće nije važno koliko ste fizički daleko jedni od drugih«, ustvrdio je biskup. Poželio je da im se tijekom nastupajuće školske godine glave pune znanjem, a srce plemenitošću, dobrotom i radošću. Roditelje pak podsjetio je kako je polazak u školu važni korak u životu kako njihova djeteta, tako njih samih. Izrazio im je zahvalnost što njihov životni odabir nije između lakšeg i težeg, nego između boljeg i lošijeg, i što to isto opredjeljenje prenose na svoju djecu, birajući za njih uvijek ono što je bolje, služeći tako na najbolji način svomm osobnom dobru i dobru Hrvatske. Spomenuo je da tako surađuju i s Bogom koji je u stvaranju sve učinio dobro, kako veli Sveto Pismo na prvim stranicama. Tvrdnja biblijskog pisca, „I vidje Bog da je dobro“, ima posebno značenje napose za čovjeka stvorena kao muško i žensko, u bračnom i obiteljskom zajedništvu, koje se na svoj način proširuje njihovom suradnjom i na školu. Poželio je da po toj svojoj suradnji pridonesu visokoj odgojno-obrazovnoj razini ove katoličke Škole, koju su izabrali kao svoju.
Po završetku programa uslijedilo je predstavljanje učiteljica koje će učiti prvašiće, a to su Barbara Mikulić i Ivona Šimunović te učiteljice iz produženog boravka Marijane Đuričić i Iva Kovačević.
