Na 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa, 27. rujna svetkovina je i Obljetnice posvete požeške Katedrale sv. Terezije. Euharistijsko slavlje u Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima središnjih biskupijskih ustanova te svećenicima i vjernicima grada Požege.
U homiliji biskup je sudionicima slavlja kazao da oni nisu tek članovi Crkve, kao što se biva članovima neke ljudske organizacije, nego oni jesu Crkva. Podsjetio je kako je čovjek biće odnosâ i kako po odnosu s drugim osobama postaje svjestan svoje jedinstvene i neponovljive osobe i da je veoma važno da taj drugi bude dobra i plemenita osoba, a ne netko zao i pokvaren, jer »s kim si, takav si«, veli narodna poslovica. Istaknuo je kako kralj Salomon u ulomku prvog današnjeg čitanja iz Prve Knjige o kraljevima u svojoj mudrosti spoznao da nije dovoljno uspostavljati samo ljudske odnose, nego mu je iznad svega potrebno biti u odnosu s Bogom živim. Zato je u Jeruzalemu sagradio hram Bogu svojih otaca i u nj smjestio kovčeg saveza, da bude mjesto Božje prisutnosti u kojem će pripadnici njegova naroda molitvom i žrtvenim prinosima njegovati odnos savezništva sa svojim Bogom osloboditeljem. Međutim, Židovi su hram od mjesta molitve i njegovanja odnosa s Bogom pretvorili u mjesto trgovine, kako veli Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, ustvrdio je biskup. Kazao je kako trgovinom čovjek uspostavlja odnos samo prema materijalnoj stvarnosti, te je naglasio da on tim putem ne može ostvariti ono za čime čezne u dubini svoga bića. Stoga Isus iz hrama izgoni sve one koji su svojim trgovanjem Božjoj prisutnosti u hramu dodijelili drugorazredno značenje.
Raspravljajući potom sa Židovima Isus je kazao: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići«, Isus sebe, svoje tijelo, proglašava istinskim hramom. U otajstvu njegova utjelovljenja Božja prisutnost je postala opipljiva, te se u njem naš odnos s Bogom ostvaruje na najdublji način. Uvjerava nas sv. Petar u ulomku svoje Prve poslanice koji je naviješten u drugom čitanju, kako nam je Bog u Kristovu utjelovljenju posvjedočio da prije nego li smo mi s njime uspostavili povezanost, on želi s nama ljudima ući u najintimniji odnos. Stoga nas poziva da se kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni hram, u njegovo otajstveno tijelo – Crkvu, u kojem smo „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni, da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu«. Svatko je od nas, naglasio je biskup, po krštenju tjelesno sjedinjen s Isusom Kristom postao hram, prostor prisutnosti Božje, uspostavljen za svećenika, kako bi svoj rad, svoje radosti i trpljenja, sve što jest i što čini prikazivao Bogu, sjedinjujući se s Isusovom žrtvom na križu, koju slavimo u svetoj misi. Kad se nađemo zajedno u crkvi zgradi i pogledamo ovo materijalno zdanje, ono nas podsjeća tko smo postali u Isusu Kristu, kazao je biskup. On, Hram Boga živoga, prisutnosti Božje, uspostavio nas je da i mi u svojoj tjelesnosti budemo također hramovi prisutnosti Duha Svetoga i da prinosimo žrtvu s njime Bogu. Slaveći zajedno sa svećenikom njegovu žrtvu u svetoj misi na oltaru, po otajstvu Isusove prisutnosti ostvaruje se naš odnosa s Bogom na najdubljoj razini, u nama se izgrađuje ono duhovno zdanje koje može ostvariti samo njegova ljubav koja pobjeđuje smrt i to za vječnost. Potaknuo je sudionike slavlja da zahvale Bogu za otajstvo Božje Prisutnosti među nama u Isusu Kristu koje se ostvaruje po služenju naše mjesne Crkve, što nam je ostao blizu u svim našim nevoljama: od gospodarskih i političkih do zdravstvenih. Poželio im je da se na tom obzoru vjere svi utvrde u svom identitetu, svjesni da nikad neće biti izgubljeni ako po Isusu Kristu ostanu ugrađeni u Božje djelo spasenja. Pozvao ih je da budu ponosni što kao vjernici Požeške biskupije ne pripadaju bilo kakvoj organizaciji, nego konkretnoj mjesnoj Crkvi u kojoj se ostvaruje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.
