Apostolski Nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, započeo je 14. listopada svoj dvodnevni boravak u Požeškoj biskupiji o 23. obljetnici njezine uspostave i prigodom svetkovine sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale. Najprije je pohodio Jasenovac, gdje su ga dočekali požeški biskup Antun Škvorčević, episkop pakračko-slavonski, Jovan Ćulibrk, arhiđakon Zapadno-slavonskog arhiđakonata Milan Vidaković te jasenovački župnik i novljanski dekan Pejo Oršolić u zajedništvu sa svećenicima Novljanskog dekanata i vjernicima jasenovačke župe. Zajedno s njima apostolski Nuncij se uputio u župnu crkvu gdje je predvodio ekumensku molitvu. Pozdravljajući apostolskog Nuncija i druge sudionike biskup Antun je rekao: »Iskreno se radujemo Vašem dvodnevnom pohodu Požeškoj biskupiji o 23. obljetnici njezine uspostave i prigodom svetkovine sv. Terezije Avilske, nebeske zaštitnice požeške Katedrale. Znakovito je da ga započinjete u Jasenovcu, gdje nas još uvijek tišti teret nasilja i ubojstava, nanesenog nedužnim ljudima u logoru koji je bl. Alojzije Stepinac 1943. godine nazvao “sramotnom ljagom” a za ubojice u njemu kazao da su “najveća nesreća Hrvatske”. No, ovo nije jedino mjesto ljudskih stradanja u našoj mjesnoj Crkvi. Na
prostoru zapadne i srednje Slavonije totalitarni sustavi dvadesetog stoljeća i nečasne namjere određenih pojedinaca i skupina, utemeljene na ideološkoj, rasnoj i nacionalnoj isključivosti provodile su osvetu i prouzročile brojne žrtve među pripadnicima pojedinih naroda, vjera i svjetonazora. Po Vama, preuzvišeni gospodine apostolski Nuncije, predstavniku pape Franje u Hrvatskoj, danas na ovom mjestu snažnije odzvanja evanđeoska poruka koju nam je Sveti Otac uputio minulih dana Enciklikom „Tutti fratelli“ – „Svi smo braća“!«. Naglašavajući aktualnost Papine poruke, požeški biskup je ustvrdio da »usred nemalih izazova suvremenog svijeta u Enciklici kao u svojevrsnom sažetku oživljuju snažne riječi Petrovih nasljednika na rimskoj stolici koje su oni neumorno proglašavali tijekom teških zbivanja dvadesetog stoljeća: Svi smo Božja stvorenja, međusobno braća i sestre, stoga neka nikada više ne bude rata, nikada nasilja i prezira drugih, nikada ubijanja drugačijih!« Zamolio je apostolskog Nuncija »da u naše ime zahvali papi Franji što je u navedenoj Enciklici podsjetio na ono što su hrvatski biskupi usred nemalih ratnih nevolja 1995. godine o 50. obljetnici završetka II. svjetskog rata evanđeoski proglasili i provodili: „Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke.“ („Tutti fratelli“, br. 253, nota 235). To nastojanje sastavni je dio programa čišćenja povijesnog pamćenja, koje Požeška biskupija na poticaj sv. Ivana Pavla II. utemeljitelja naše mjesne Crkve upravo ovdje u 
Jasenovcu obnavlja svake godine u petak prije nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice.« S izrazima iskrene dobrodošlice, osjećajima dubokog poštovanja i bratske odanosti također ga je zamolio: »Dok budete posjećivali pojedina mjesta gdje Božji narod Požeške biskupije u vjeri, nadi i ljubavi živi svoju pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, kojoj u ljubavi predsjeda nasljednik sv. Petra u Rimu, molite s nama i za nas da usred tragova povijesnog zla i suvremenih nemoći ostanemo vjerodostojni svjedoci Isusove uskrsne pobjede nad smrću, moćni praštanjem i milosrđem, promicatelji pomirenja, utemeljena u njegovu križu.« Pozdravljajući nazočnog episkopa Jovana, biskup Antun je rekao: »Radostan sam što nas u navedenim evanđeoskim nastojanjima bratski podupire i s nama surađuje episkop pakračko-slavonski, gospodin Jovan Ćulibrk. Preosvećeni vladiko Jovane, od srca Vas pozdravljam i zahvaljujem za sudjelovanje na ovom molitvenom slavlju s apostolskim Nuncijem u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgiom Linguom, za susret s Vama i cijenjenim monahinjama u Vašem jasenovačkom manastiru te za pohod jasenovačkom Spomen-području.«Nakon što je pozdravio nazočne svećenike i vjernike jasenovačke župe, biskup je apostolskom Nunciju zaželio»ugodan boravak u Požeškoj biskupiji, sa zahvalnošću za molitvu na mjestima naših stradanja – Jasenovcu i Staroj Gradiški – za susret danas popodne s djelatnicima i 
učenicima Katoličke gimnazije u Požegi, za pohod sestrama klarisama u Požegi, Katoličkoj bolnici sv. Rafaela na Strmcu, razgledavanje biblijske izložbe u Cerniku, a napose za predvođenje slavlja svetkovine sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale. Bog Vas poživio i čuvao zdrava u službi Crkve i nasljednika sv. Petra«, zaključio je biskup Antun.
Uvodeći u ekumensku molitvu apostolski Nuncij zahvalio je biskupu Antunu za riječi pozdrava i dobrodošlice rekavši: »Želio bih pojasniti kako nisam ovdje došao suditi. Stigao sam u Jasenovac a onda ću poći u Staru Gradišku moliti, prignuti koljena, plakati sa svima onima koji su plakali, trpjeli i vapili Bogu. Došao sam razmatrati lice Krista patnika koji nažalost i danas nastavlja biti razapinjan ondje gdje se čini nepravda, gdje se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, gdje prevladava zloća ljudi. Došao sam ovamo jer vjerujem da jedan drugačiji svijet može postati stvarnost, uz doprinos svih i uz zauzetost svakog pojedinog, po sposobnosti da prašta do sedamdeset puta sedam, imajući na pameti ono što u najnovijoj enciklici „Svi smo braća“ piše Papa Franjo: „Oni koji istinski opraštaju ne zaboravljaju, ali odbijaju da njima ovlada ona ista razorna sila koja im je nanijela zlo. Prekidaju začarani krug zla, zaustavljaju prodor silama razaranja. Odlučuju da u društvene odnose ne unose osvetu, koja se prije ili kasnije vraća njima samima (…) Osveta ništa ne rješava. (…) Za pravednošću se pak na primjeren način traga jedino
ljubavlju prema samoj pravednosti, poštivanjem žrtava, sprječavanjem novih zločina i brigom za opće dobro, a ne s izlikom za iskazivanje vlastite srdžbe. Upravo praštanje omogućuje traženje pravednosti bez upadanja u začarani krug osvete niti u nepravdu zaborava“ (FT 251, 252), zaključio je apostolski Nuncij, pozvavši sudionike da s tim osjećajima i nakanama započnu molitvu.
Nakon ekumenskog molitvenog slavlja, apostolski Nuncij je pohodio pravoslavnu crkvu Svetih novomučenika jasenovačkih gdje su ga srdačno primile monahinje jasenovačkog manastira. Pozdravljajući uvaženog gosta episkop Jovan je kazao da mi kršćani proživljavamo otajstvo Velike subote, jer znamo da će Krist, koji je jučer pokopan, sutra u nedjelju uskrsnuti. Ustvrdio je kako nam je taj dan darovan da naučimo oprostiti i ne zaboraviti nego naučiti živjeti jedni s drugima i ljubiti jedni druge. Poželio je dobrodošlicu apostolskom Nunciju riječima sv. Ivana Teologa, svoga 
nebeskog zaštitnika: »Ljubite jedni druge i to će biti dovoljno«, naglasivši da ga prima otvorena srca puna ljubavi. Kazao je da smo na putu prema uskrsnuću, prema drugom Kristovu dolasku ustvrdivši kako će drugi Kristov dolazak biti jedini istinski sud o našim životima i našoj povijesti. Izrazio je nadu da će ovo mjesto biti svjedok uskrslog Krista, koji će ući na zlatna vrata Jeruzalema, koja se zovu »vrata milosrđa«. Zaželio je da milosrđe bude nad nama i nad čitavim ljudskim rodom, a osobito 
nad našim narodima i našim Crkvama koje se sada susreću na ovom nekoć strašnom mjestu, ali koje će o drugom Kristovu dolasku postati mjesto uskrsnuća i mjesto milosrđa, zaključio je episkop Jovan. Boravak u Jasenovcu završio je posjetom Spomen-području.
Potom se apostolski Nuncij u pratnji biskupa Antuna uputio u Staru Gradišku, mjestu gdje se nalazio zloglasni zatvor u kojem su za vrijeme komunističke diktature nakon II. svjetskog 
rata tamnovali mnogi svećenici i drugi domoljubi. Biskup Antun je upoznao apostolskog Nuncija s poviješću starogradiškog zatvora – mjesta mučeništva brojnih svećenika koji su unatoč mučenjima i ponižavanjima ostali vjerni svojoj katoličkoj vjeri i Crkvi. Komunistička vlast prisilila je svećenike zatvorenike da vlastitim rukama sruše župnu crkvu sv. Mihaela Arkanđela zbog čega su župljani starogradiške župe desetljećima ostali bez primjerenog prostora za svoja vjernička okupljanja. Kako bi ispravili nepravdu nanesenu zatočenim svećenicima i njegovali spomen na njihovo mučeničko svjedočanstvo sa željom da se starogradiškim župljanima dade vjerničko dostojanstvo jer su desetljećima bili bez župne crkve, svećenici iz cijele Hrvatske svojim su doprinosom izgradili novu župnu 
crkvu s vanjskim spomen prostorom koja je posvećena 2010. godine. Zahvalivši biskupu Antunu na pruženim informacijama apostolski Nuncij je kazao kako nam podsjećanje na teške povijesne okolnosti u kojima je živjela Katolička Crkva u Hrvatskoj treba pomoći da ih ne zaboravimo, ali ne zato da bismo se osvećivali onima koji su nam nanijeli zlo nego da bismo im opraštali kako nas je naučio Isus Krist svojom žrtvom na križu. Nakon toga su se svi zajedno uputili u procesiji do Memorijala svećeničkim žrtvama i tamo uputili molitvu za sve utamničene svećenike.
