U nedjelju, 8. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Nikole Biskupa u Pleternici i krstio dječaka Natanaela, šesto dijete Alena i Melite Barić. Pored toga krstio je i djevojčice Marielu, treće dijete Miroslava i Emice Šugić, Nikolinu, drugo dijete Maria i Marine Beganić, te dječaka Niku, drugo dijete Denisa i Marinele Vinklarek. Koncelebrirao je domaći župnik Antun Ćorković, župni vikar Tomislav Dokoza i biskupov tajnik Matej Siluković. U uvodnoj riječi biskup je rekao da nas i ove nedjelje na sveto slavlje okuplja Gospodin naš Isus Krist, pobjednik nad smrću. On je oslonac našeg postojanja i u najtežim situacijama, pa tako i u aktualnoj pandemiji koronavirusa. Pozdravio je sve sudionike slavlja, zahvalivši im što nisu propustili doći na svetu misu, poduzimajući sve potrebne mjere zaštite. Kazao je da su posebna radost ovog slavlja četiri obitelji koje su donijele svoju djecu na krštenje. Ponajprije obitelj Alena i Melite Barić s njihovim šestim djetetom. Posebno dolazim vama iskazati poštovanje i zahvalnost za Vaše šesto opredjeljenje za život. Time služite životu u Hrvatskoj, ali i životu za Božju vječnost, jer novi čovjek, nije po Božjem naumu stvoren samo za zemlju, ustvrdio je biskup. Srdačan pozdrav uputio je i roditeljima Šugić, Beganić i Vinklarek, te im je poručio da su oni čast i ponos naše Domovine, jer svjedoče koliko je smisleno služiti životu.
Započinjući homiliju biskup je istaknuo kako je Isus koristio svaku priliku da bi ljude uveo u
Božje istine o životu. Ovoga puta to su bili obični svatovi, kako čujemo u evanđeoskoj prispodobi o deset djevica, od kojih je pet bilo mudrih, a pet ludih. Napomenuo je kako je u Isusovo vrijeme u Palestini bio običaj da su zaručnici za svadbu dolazili u domove svojih zaručnica obaviti zadnje razgovore o vjenčanju. Zaručničine prijateljice čekale su njegov dolazak, i onda bi sve zajedno s upaljenim svjetiljkama u svadbenoj povorci išle u zaručnikov dom na svadbenu gozbu. Međutim, dogodilo se da je zaručnik okasnio, i da je u međuvremenu nekim djevicama ponestalo ulja u svjetiljkama. Kad je pak zaručnik konačno došao one se nisu mogle uključiti u svadbenu povorku, te došavši naknadno pred svadbenu dvoranu, naišle su na zatvorena vrata. Za razliku od naših ljudskih kriterija po kojima ljude proglašavamo pametnima ili nepametnima, školovanima ili neškolovanima, Isus nam u današnjem evanđelju progovara o mudrom ili ludom čovjeku. Starozavjetni mudrac pak u ulomku prvog čitanja uvjerava nas da je mudar čovjek onaj koji je budan, ne samo svojom pameću, nego cijelim duhom, očitujući posebni 
žar i osjetljivost za druge ljude, napose za Boga. Lud je onaj čovjek koji je zaspao, ne tjelesno, nego u srcu, i na taj način sebe isključio iz dublje razina postojanja. Najveće očitovanje čovjekove mudrosti jest ljubav, jer je po njoj čovjek najbudniji za drugoga, za život, te djeluje najbolje, ustvrdio je biskup. Još je kazao da se Bog u Isusu Kristu objavio kao Mudrost sama, kao biće koje je budno za nas ljubavlju, cjelovitošću svoga bića, i potiče nas da razmislimo o vrijednosti i važnosti našeg razuma, inteligencije te da shvatimo kako i neki strojevi, napose roboti, mogu imati tehničke vještine, »umjetnu inteligenciju«, ali ne mogu biti mudri, nemaju onu dubinu postojanja, koja se ostvaruje ljubavlju.
Najbolje bdijemo na vratima života kad djelujemo kreativnošću ljubavi, kazao je biskup,
protumačivši da u tom smislu valja razumjeti i zaručničinu tvrdnju u Pjesmi nad pjesmama da dok ona spava, srce njezino bdije. Podsjetio je na riječi sv. Pavla da znanje bez ljubavi napuhuje, naglasivši kako Isusov poziv: »Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!«, valja razumjeti kao poziv na ljubav. Mudre djevice svojom nutarnjom budnošću i žarom ljubavi dočekale su zaručnika i s njime ušle u dvoranu na svadbu. Drugih pet su lude jer su pozaspale u svom srcu, ostale su pred zatvorenim vratima – ne zemaljske svadbene dvorane – nego pred zatvorenim vratima života, a to je najteže što se čovjeku može dogoditi, rekao je biskup. Podsjetivši sudionike slavlja da je Isus sebe proglasio vratima kroz koja se ulazi u puninu Božjeg kraljevstva, biskup je ustvrdio da su djevice koje su sa zapaljenim svjetiljkama ušle u svadbenu dvoranu, slika Crkve: zaručnik je Isus Krist, čiji drugi, slavni dolazak iščekujemo, u kojem će Bog dovršiti ovaj naš svijet onom istom mudrošću ljubavi kojom ga je i stvorio.
Napomenuo je kako su prvi kršćani s osobitom radošću i budnošću iščekivali drugi Kristov dolazak, kako nam svjedoči sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Solunjanima. Iščekivanje je jedna od temeljnih sastavnica našeg postojanja. Kršćanin iščekuje drugi dolazak Isusa Krista na zaručnički način, dubokom nutarnjom povezanošću s njime, intimnošću, budnošću vjere, žarom ljubavi. Biskup je poručio bračnim drugovima, kako njihov brak nema smisla kad je sveden na interes, sebičnost koja stvara iskustvo površnosti od koje se ne može živjeti, nego kad se ostvaruje u kreativnoj budnosti ljubavi koja rađa novim životom. Ustvrdio je da su roditelji novokrštene djece, osobito roditelji malog Natanaela, mudri dio hrvatskog naroda, jer je u njihovu opredjeljenju za život progovorila ona kreativna mudrost koja je povezana s Bogom koji je ljubav, te gdje god se pojavi ljubav, ona stvara. Kazao je da su oni ljudi posebnog dostojanstva. Zamolio je da Bog blagoslovi žrtvu njihove stvaralačke ljubavi, koja je provrela iz Božjih stvaralačkih izvorâ i poželio da ih prati i dalje na njihovu životnom putu.
Na svršetku svete mise biskup je pozvao sudionike slavlja neka mole na plemenitu nakanu
da u Hrvatskoj, osobito u našoj Slavoniji pobjeđuje ljubav nad površnošću i mudrost nad nemoću sebičnih interesa, pa da u njoj bude života. Na obitelji novokrštene djece, na sve sudionike slavlja i na cijelu pleterničku župu zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun se u župnom domu susreo s članovima obitelji Barić, koji su zauzeti članovi župne zajednice. Razgovarao je o njihovom životnom stanju te je djeci uručio darove a obitelji novčanu potporu.
