Na početku liturgijskog vremena došašća, a u pripravi za svetkovinu Božića, u Požegi je 28. studenoga održana duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Voditelj duhovne obnove bio je karmelićanin o. Stjepan Vidak, prior Karmelskoga samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu. Na programu duhovne obnove koji se odvijao u crkvi sv. Lovre uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera, sudjelovali su vjeroučitelji s područja Katedralnog arhiđakonata, dok su im se vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri iz drugih dijelova Biskupije pridružili izravnim internetskim prijenosom. Sve sudionike duhovne obnove na početku je pozdravio Robert Kupčak, predstojnik biskupijskog Katehetskog ureda, a posebno pak o. Vidaka zahvalivši mu što je i u ovim okolnostima došao u Požegu predvoditi ovu adventsku duhovnu obnovu.
Nakon Zaziva Duha Svetoga, o. Vidak je u svom nagovoru kazao kako advent nije tek
iščekivanje nečega, nego prisutnost nekoga. Na temelju etimologije grčke riječi „parusia“, ustvrdio je da je došašće započeta Božja prisutnost. Ono nas podsjeća da je Bog na skriven način već prisutan, ali da se ta njegova prisutnost još nije očitovala u svojoj punini. Napomenuo je kako u ovoj duhovnoj obnovi želimo ostvariti ono na što nas poziva antifona pripjevnog psalma prve nedjelje došašća: »Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!«. Bog je utjelovljenjem svog Sina Isusa Krista tamnu noć čovjekova grijeha preobrazio u svjetlo svoga oproštenja, ustvrdio je o. Vidak, poručivši vjeroučiteljima da po njima Kristovo svijetlo i danas svijetli u tami suvremenog svijeta. Stoga ih je pozvao da očiste svoje svjetiljke kako bi što bolje mogli izvršiti svoju zadaću da budu svjetlo svijeta, jer je to mandat koji nisu dobili od ljudi, nego od samoga Boga. Naglasio je da će moći izvršiti svoje poslanje samo ako budu trajno povezani s izvorom svjetla Isusom Kristom. Pozvao ih je da se, potaknuti riječima sv. Pavla (Ef 4, 20-24) obnove u svojoj pameti, riječima sv. Petra (1 Pt 5, 8) učvrste u vjeri. Podsjetivši ih da 
su kao vjeroučitelji svakodnevno izloženi pogledima i prosuđivanjima drugih, odnosno svojevrsnom sudu javnosti. Ohrabrio ih je potom da i sami žive ono što druge poučavaju, tako da se sve više otvaraju Bogu, napajaju zdravim naukom Crkve, da rastu u ljubavi prema Bogu, bližnjima i sebe samima kao djeci Božjoj, te ustvrdio da će na taj način spomenutu izloženost okrenuti u svoju korist. O. Vidak je naglasio kako ih pritom ne trebaju obeshrabriti njihovi grijesi i slabosti jer u njima kao kršćanima koji su u Kristu postali novo stvorenje, nije prestao boraviti stari čovjek koji traži svoja prava i svoje zemaljske užitke, jednom riječju raj na zemlji. Kršćaninova vjera je uvijek na kušnji, i zato je važno da se na Boga oslanjamo u svim životnim situacijama, o osobito u onim najtežima. Povjerenje u Boga oslobađa nas od stresa kojemu smo svakodnevno izloženi, osobito s obzirom na zabrinutost hoćemo li ispuniti sve ono što drugi od nas očekuju, ustvrdio je voditelj duhovne obnove. Na temelju vlastitog duhovnog iskustva naznačio je duhovni put kojim valja ići, a to je svakodnevno obnavljanje pouzdanja i
povjerenja u Boga, onako kako je to činila Blažena Djevica Marija, ili bolje kako je dopustila Bogu da on u njoj čini i ostvaruje svoje veliko djelo spasenja. To je također put obraćenja na koji nas i ovog došašća poziva Ivan Krstitelj, koji je imao zadaću navješćivati onoga kojega još potpuno nije poznavao. Ustvrdio je kako je njihova vjeroučiteljska služba slična Krstiteljevoj službi, jer i oni još uvijek mnogo toga trebaju naučiti o Bogu, Isusu Kristu i vjeri općenito, kako bi mogli nadvladati sve svoje kušnje i raspršiti sve svoje sumnje.
Na koncu duhovnog nagovora uslijedio je ispit savjesti, nakon čega su sudionici duhovne obnove imali prigodu za osobnu svetu ispovijed.
Vrhunac duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio o. Stjepan Vidak. U homiliji je o. Vidak na temelju naviještenih liturgijskih čitanja, ustvrdio kako je Isusov govor o Kraljevstvu Božjemu, kao i biblijski govor općenito, prožet slikama i prispodobama, te da je u konačnici uvijek povezan s pozivom na budnost. Kazao je da je poziv na budnost osobito aktualan u vrijeme došašća. Konkretizirao je taj poziv kao potrebu da vjeroučitelji međusobno više razgovaraju o vjeri, da jedni druge potiču i ohrabruju autentično živjeti kršćanskim životom da se ne boje stati pred Sina Čovječjega. Također je konkretizirao taj poziv kao njihovu spremnost na žrtvu, odnosno da zbog svoga svjedočenja za Boga, za Isusa Krista i njegovu Crkvu budu izloženi uvredama, ponižavanjima i raznim drugim neugodnostima u okruženju u kojem žive i rade, a neki možda čak i u krugu vlastitih obitelji. Riječima sv. Terezija Avilske: »Mjera križa je mjera ljubavi«, pozvao je sudionike duhovne obnove da se ne daju pobijediti tamom koju je Kristovo svjetlo već pobijedilo.
Pri koncu misnog slavlja svi su sudionici duhovne obnove izmolili vjeroučiteljsku molitvu.
Predstojnik Katehetskog ureda Kupčak zahvalio je vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri za sudjelovanje na ovoj duhovnoj obnovi u ovim okolnostima, a osobito o. Stjepanu Vidaku za poticajne i ohrabrujuće riječi koje im je uputio na početku svetog vremena Došašća.
