Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Franjo Ksaverski, prezbiter
Spomendan
Čitanja: Iz 26, 1-6; Ps 118, 1 i 8-9. 19-21. 25-27a; Mt 7, 21. 24-27.
Evanđelje dana (Mt 7, 21.24-27)
“U kraljevstvo će nebesko ući onaj koji vrši volju Očevu.”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.
Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Razmišljanje
Junačko kršćanstvo.
Kao ideal predstavljam si siromašnog misionara u divljoj, tuđoj zemlji. Osamljen, nepoznat i nezapažen radi svom revnošću za Božju čast, spasenje dušo i vlastito posvećenje. Samo je poznato Bogu i svetim anđelima sve njegovo djelovanje, muka i trud. Saobraća jedino s Bogom i svetim anđelima. Njima iznosi svoje boli, s njima dijeli svoje radosti. Oni su mu jedini vjerni pratioci na mnogim teškim putovanjima. Možda su oni i jedini svjedoci njegove smrti u kojem zabitnom mjestu gdje je našao svoj grob. – Za vrijeme svog mukotrpnog života nije primio časti ni hvale za svoj naporni rad. A sada, nakon smrti, ostat će još nepoznatiji nego što je bio u životu. I ja bih htio biti milošću Božjom takav misionar. (Prema bilješkama jednog budućeg misionara)
– Nema u tim riječima i za tebe kakav poticaj? Za koga i zašto ti živiš i radiš, boriš se i trudiš? Za koga i zašto želiš jednom umrijeti?
Odgovori junački na ta pitanja! Stvori junačku od-luku kako dolikuje pravom kršćaninu!
(iz: Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
Postoji nevaljao i neplodan način voljenja kojim nastojimo posjedovati umjesto da se dajemo.
(Teihard de Chardin, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
