Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Kol 3, 12-17; Ps 145, 2-11; Lk 17, 11-19.
Evanđelje dana (Lk 17, 11-19)
“Baci se nice k Isusovim nogama zahvaljujući mu.”
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Razmišljanje
Teško nam je kad gledamo pred sobom visoke ideale za kojima ozbiljno težimo, a ne možemo ih dostići. Teško nam je što moramo usprkos tolikih stvorenih odluka, i upravo herojskih odricanja, uvijek iznova priznavati u svom dnevnom Confiteoru iste pogreške.
Malodušni smo jer nam se čini da nema napretka unatoč primanja svetih sakramenata. Te bi činjenice mogle oslabiti našu dobru volju. Svakako bi bilo uzvišenije i više bi nas podiglo da sve to uradimo jednim junačkim činom volje. Ali to očito neće Gospodin Bog. On trpi na nama te pogreške jer s njima želi umnožiti našu nebesku radost. Te nam pogreške ne smiju ovdje dati mira da se tako vježbamo u strpljivosti i ne prestanemo težiti za dobrim. One nas drže u poniznosti da ne padnemo u samosvijest koju Bog toliko mrzi. One nas moraju sve jače vezati uz Božje milosrđe da se našim pouzdanjem sve više časti i slavi Bog
(iz: Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
Bog ne može ispuniti prljav život i upotrijebiti ga u svoju službu kao što ni ti ne bi napunio prljavu čašu i napio se iz nje vode da utažiš žeđ.
(Michael Green, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
