U nedjelju, 13. prosinca 2020. na dvadeset i devetu obljetnicu razaranja Gospinog svetišta u Voćinu i ubojstva 47 njegovih nedužnih građana, održan je – uz pridržavanje epidemioloških mjera – molitveni spomen u Voćinu i 12. hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije. Program prilagođen izvanrednim okolnostima predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević na otvorenom prostoru pokraj voćinske crkve uz Memorijal voćinskim žrtvama „U Majčinu naručju“. Biskup je u svojoj uvodnoj riječi kazao: »Na treću nedjelju došašća u cijeloj Hrvatskoj slavimo Nedjelju Caritasa, kada molitvom i novčanim darom želimo posvjedočiti svoju suosjećajnu blizinu našoj braći i sestrama u potrebi. Vjernicima Požeške biskupije uputio sam tom prigodom Pismo pod naslovom „Ljubavlju služite jedni drugima“, sa zahvalnošću za plemenitost koju svjedoče nevoljnima i ohrabrenjem u daljnjim nastojanjima. Svoju molitvu proširujemo danas u Požeškoj biskupiji na sve žrtve koronavirusa, preminule od Covida 19, na njihove obitelji i one koji im požrtvovno služe u bolnicama ili u svojim domovima. Mi pak, koji smo danas u ograničenom broju zbog ugroze koronavirusom došli u Voćin na hodočašće, želimo ih sve 
povjeriti brižnoj ljubavi Isusove Majke i moliti je da se svojim moćnim zagovorom zauzme kod Boga te nas oslobodi pandemije. S osobitim poštovanjem pozdravljam sve vas hodočasnike u Voćinu, i one koji ste s nama povezani putem Hrvatskoga katoličkog radija i izravnog internetskog prijenosa na web portalu i facebook stranici Požeške biskupije, da biste se s nama spomenuli 29. obljetnice ubojstva 47 nedužnih civila u Voćinu i potpunog razaranja svetišta Majke Božje Voćinske.«
Potom je biskup nastavio: »Pozdrav poštovanja i suosjećanja upućujem obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članovima HVIDRE, predstavnicima hrvatskih branitelja, hrvatske policije i vojske te javnim dužnosnicima i njihovim predstavnicima s državne i lokalne razine. Neka Gospodin osposobi naše srce da bismo raspoloženjem kojim je Marija stajala pod križem uzmogli moliti za žrtve Božji mir, za njihove najbliže utjehu, za zločince obraćenje. U molitvu uključimo i nazočne i sve druge hrvatske branitelje, vojnike i policajce, napose one koji su zbog ratnih posljedica u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim nevoljama, da Božjim svjetlom i snagom u duši budu izliječeni od nutarnjih rana. Ovaj Memorijal pred kojim stojimo, podignut na spomen voćinskim žrtvama, izraz je naše vjere u Božje milosrđe za sve počinjeno zlo, očitovanje 
nade u pobjedu života nad smrću onih koji su ubijeni i svjedočenje ljubavi onima koji su položili svoje živote za našu slobodu. Podsjetimo se imena svih 47-ero ubijenih na današnji dan teške 1991. godine u Voćinu.« Potom su Leonardo Đaković i Miroslav Paulić, profesori Katoličke gimnazije u Požegi pročitali imena voćinskih žrtava a voćinski mladi upalili svijeće i položili vijenac.
Uslijedila je sveta misa za duše poginulih koju je na otvorenom prostoru pokraj svetišne 
crkve kod Memorijala predvodio biskup Antun. Započinjući homiliju biskup je rekao: »Ovo hodočašće u Voćin usred došašća prigodom 29. obljetnice voćinskog stradanja ima posebno značenje, jer se zajedno s Isusovom Majkom sabranim vjerničkim srcem uključujemo u razgovor koji je pokrenuo Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju. Hodočašće pomaže da hrvatski branitelji i svi drugi njegovi sudionici posvjedoče kako nisu duhovno umrtvljeni, ravnodušni promatrači u Hrvatskoj dok vlada ugroza koronavirusom i druge nevolje. Želio bih na temelju svetih čitanja podsjetiti samo na nekoliko životno važnih sastavnica našeg postojanja, a to su: svjetlo, glas i riječ. Reći će netko: beznačajne teme za teško doba! No, ipak poslušajte. Izvješćuje nas evanđelje da je Ivanu Krstitelju na obali rijeke Jordana stigla iz Jeruzalema visoka delegacija svećenika i levita, poslana od židovskih glavara, kako bi mu postavila ne baš dobronamjerno pitanje: „Tko si ti“? Naime, tadašnje je židovsko društvo zbog različitih gubitničkih procesa snažnije iščekivalo dolazak Mesije – Krista, Božjeg pomazanika i izaslanika koji će povesti narod putem ostvarenja svih Božjih obećanja, primljenih tijekom povijesti i uspostaviti njegovo kraljevstvo pravde i mira. Mnogi su slutili kako bi Ivan Krstitelj mogao biti taj Mesija, te su očekivali od njega potvrdni odgovor na postavljeno pitanje, a članovi spomenute delegacije
uglavnom su u njegovu odgovoru željeli čuti prijetvornost kojom se on predstavlja onim što po njihovu uvjerenju stvarno nije. Duhovno velik a skroman, Ivan odgovara: „Ja nisam Krist“, nisam svjetlo, nego svjedok za svjetlo, nisam riječ, nego glas. U prvi mah njegov odgovor u svojoj kratkoći i odrješitosti izgleda kao da nema uvjerljivost argumenta niti ozbiljnijeg značenja. No, utemeljen u dubokom Ivanovu duhovnom iskustvu, on je svjedočanstvo koje ima snagu jaču od svakog pokušaja obrazlagati ono što nije moguće dokraja protumačiti.«
Zatim je biskup ustvrdio: »Naime, glas je u službi riječi a svjedok svjetla u službi svjetla. Glas je zvuk koji dopire samo do ušiju, ostaje na površini našega bića, a riječ je glas ispunjen, kodiran sadržajem jedne osobe, posreduje samu osobu koja progovara, prodire u srce, zahvaća dubinu bića, dajući smisao postojanju. Jednako tako svjetlo. Nitko od nas nije svjetlo, ali kad ono dospije do mojih očiju, vidim stvarnost oko sebe, a kad prodre u moje srce, tada prepoznajem dubinu svoga vlastitog bića i postojanja. Ivan Krstitelj obznanjuje da je Isus Krist Svjetlo i Riječ. Posvema ga je usvojio, dopustio mu da ga zahvati i povede do dubina smisla putem cjelovitog predanja za druge. Poruka je jednostavna a sudbonosna: Kad poput Ivana Krstitelja omogućimo da Isus Krist i njegova ljubav u nama rastu a mi se smanjujemo u nemoći svoje sebičnosti, događa se čovjek i svijet po mjeri Božjoj.
Poštovana braćo i sestre! Pitanje je kako danas biti glas i svjedok svjetla u Hrvatskoj? 
Svjedoci svjetla i glas oni su ljudi koji poput Isusa i Ivana Krstitelja nisu sebe stavili u prvi plan, na prvo mjesto, nego su u službi drugoga i na taj način stižu dalje od površine života, ulaze u dublju dimenziju postojanja, i od nje žive. Oni su proroci, kakvih je osobito potrebno našem suvremenom društvu. Isus Krist želi danas u Voćinu na ovom hodočašću prigodom spomena njegovih 47 nedužno ubijenih ljudi i razorenog svetišta postati u nama Prisutnost koja oslobađa od mržnje i osvete, osposobljava za praštanje i milosrđe. Želi nas na taj način uspostaviti za svjedoke svjetla, i glas koji je postao riječ ljubavi, učiniti nas spremnima da vlastitim darivanjem sebe samih za drugoga djelotvorno pobjeđujemo i najteža stanja našeg postojanja.«
Biskup je potom povezao doprinos hrvatskih branitelja u obrani naše slobode i medicinskih djelatnika koji danas stoje na crti obrane od zaraze koronavirusom, kazavši: »Dragi hrvatski branitelji! U vrijeme obrane slobode domovine, bili ste svjedoci svjetla i glas koji je bio oblikovan u riječ time što ste očitovali spremnost da položite svoj život za druge, za našu slobodu. To je vaše dostojanstvo koje i na ovom hodočašću prepoznajemo i za koje vam zahvaljujemo! Uvjeren sam da vi i danas u novim okolnostima zajedno sa svima nama vršite dragocjenu zadaću traganja za opredjeljenjima koja daju smisao našem postojanju. Vaše plemenito djelo u vrijeme koronavirusa na svoj način nastavljaju naši medicinski djelatnici na prvoj crti pomaganja oboljelima od Covida 19. Oni su u ovom trenutku posebni svjedoci svjetla, koji su od glasa postali riječ, djelo, ljubav, žrtva koja spašava oboljele od straha i nemira, bolesti i smrti. Dok im danas na Dan molitve za žrtve koronavirusa u Požeškoj biskupiji na osobit način zahvaljujemo, povjeravamo ih Isusovoj Majci da moli za njih snagu duha kojom će – sjedinjeni s Isusovim predanjem za nas – i oni biti pobjednici ljudskog dostojanstva i ugroze bolešću.«
Produbljujući svoju tvrdnju sadržajem današnjih liturgijskih čitanja, biskup je istaknuo: 
»Braćo i sestre! Svjedoci svjetla i glas koji postaje riječ smisla i pobjede nad raznovrsnim nemoćima također su svi oni ljudi u našoj domovini koji ne razmišljaju prvo o sebi, nego o onima čije su potrebe takve da ne mogu bez njih opstati, a to su sve vrste siromašnih, osamljenih, starih, bolesnih ljudi. Čuli smo u prvom čitanju starozavjetnog proroka Izaiju koji nam tumači kako je on u teško doba babilonskog sužanjstva snagom Duha Svetoga primio poslanje naviještati radosnu vijest siromasima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje, proglasiti godinu milosti Gospodnje, razveseliti ožalošćene (usp. Iz 61,11-2). Sveti Pavao pak na sličan način u današnjem drugom čitanju tumači Solunjanima što im je poslanje kao kršćanina i kaže: „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! (…) Duha ne trnite, proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite“ (1 Sol 5, 16-21).«
Biskup Antun je upozorio kako je svim kršćanima zadaća djelovati karitativno i nastavio: »U proročkoj pomazanosti Duhom Svetim pozvani smo istim raspoloženjem vjere svakodnevno pristupati ljudima u različitim potrebama i nevoljama suosjećajnim srcem, pruženom rukom pomoćnicom, darivanjem sebe i svoga vremena za njih, ostvarivati Caritas na djelu. Nedjelja Caritasa želi u nama još snažnije probuditi svijest o mogućnosti da ne živimo površno u svojoj samodostatnosti i sebičnosti, zadovoljavajući se kratkotrajnim užitcima. Caritas nije nešto što se usput od vremena do vremena čini, nego stil života, utemeljen u vjernosti Bogu, predanosti jednih za druge, u obitelji i društvu, u školi i na radnom mjestu, u znanosti i kulturi, u politici i medicini. Svijet nije teško učiniti boljim ako računamo s Bogom i odvažnije se opredjeljujemo biti svjedoci Svjetla koje je Isus Krist, i glas darovan onome koji je Riječ te po nama On ostvaruje pobjedu života, smisao postojanja. Zahvaljujem brojnim caritasovim volonterima na nacionalnoj, biskupijskoj i župnoj razini što to razumiju i oko tog se trude, požrtvovno i ustrajno, skrovito i tiho, daleko od medijske pozornosti. Neka moli s nama Isusova Majka, Gospa naša Voćinska da njezinom pomoći svi oni ostanu vjerni u svom dragocjenom služenju čovjeku. Njezinoj majčinskoj ljubavi posebno povjeravamo nedužne voćinske žrtve, sve poginule branitelje u domovinskom ratu, da ih združi s patnjama svoga Sina i pobjedničkom snagom njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Neka tako bude! Amen.«
Na svršetku misnog slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske izmolio čin povjere Isusovoj Majci. Prije završnog blagoslova zaželio je da svi stradalnici pronađu svoje 
dostojanstvo u zagrljaju Božje ljubavi, a njihovi najbliži Božju utjehu. Potom je zahvalio svima nazočnima što nisu dopustili da se ovo hodočašće zbog izvanrednih okolnosti dokine, nego su željeli očitovati svoje poštovanje i ljubav prema voćinskim žrtvama i hrvatskim braniteljima Ističući njihov pozitivan odnos prema hrvatskoj prošlosti, ali i sadašnjosti te njihov trud da svoje snage usmjere u ono što je dobro i plemenito, biskup ih je ohrabrio da i dalje tako nastoje činiti. Izrazio je zahvalnost nazočnom saborskom zastupniku Josipu Đakiću, izaslaniku Predsjednika Hrvatskog Sabora; brigadiru Niki Jurilju, izaslaniku Predsjednika Republike Hrvatske; Vladimiru Bergmanu, izaslaniku Ministra hrvatskih branitelja; brigaditu Stjepanu Krešiću, izaslaniku Ministra obrane te svima ostalima koji obnašaju različite javne službe na nacionalnoj i lokalnoj razini. Osobitu pak zahvalnost izrekao je Predragu Filiću, načelniku Općine Voćin; Mati Bubašu, predsjedniku HVIDR-e Virovitičko-podravske županije; Iliji Nikoliću, predsjedniku HVIDR-e Slatina te Siniši Kneževiću i Nenadu Križiću iz Policijske uprave Virovitičko-podravske županije za njihov doprinos u organiziranju hodočašća zajedno s voćinskim župnikom i voditeljem Svetišta Ivanom Ereizom. Pozivajući ih da Isusovoj Majci povjere svoje duhovne rane, biskup Antun je zazvao na sve Božji blagoslov
