Na Četvrtu nedjelju došašća, 20. prosinca 2020. u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević, zajedno sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župnikom župe sv. Terezije Avilske, blagoslovio je obnovljeni pokrajnji oltar Pohoda BDM u kojem je smješteno i katedralno svetohranište te predvodio euharistijsko slavlje.
U homiliji je biskup kazao kako je aktualne okolnosti s obzirom na koronavirus moguće nazvati dramom, jer ima onih koji ne vjeruju u postojanje koronavirusa, nego tvrde da je to urota i ponašaju se kao da ga nema, a da ima i onih koji smatraju da maske, dezinficijensi i ostale mjere ne pomažu u sprječavanju zaraze. No, ima i onih koji se pridržavaju mjera i vjeruju u opasnost koronavirusa te doprinose da se situacija u Hrvatskoj poboljšava. Istaknuo je da s jedne strane imamo nemoć nevjere koja na svoj način razara stanje u kojem se nalazimo, a s druge strane imamo moć vjere onih koji prihvaćaju da koronavirus uzrokuje opasno stanje i pridonose njegovu poboljšanju. Navedenu vjeru i nevjeru biskup je usporedio s vjerom i nevjerom u Boga, kao moć i nemoć našeg postojanja. U osvrtu na naviješteni evanđeoski ulomak biskup je podsjetio na Mariju, nazaretsku djevojku od prije 2000 godina, koja se svrstala među Božje vjernike. Prihvatila je, ljudski gledano nevjerojatni, ali vjernički izazovan Božji plan, kojim on po svom Sinu Isusu Kristu želi ostvariti najveći mogući zahvat u stvorenom svijetu: pobjedu nad smrću. Marija je učinila najmoćniji ljudski korak: Usudila se vjerovati Bogu, što je promijenilo njezin osobni život i povijest. Ništa drugo ne mijenja tako svijet kao vjera cjelovito i dokraja življena. Razgovarajući s anđelom, Marija je zaključila da jedino u suradnji s Bogom može ostvariti ono što je ljudskim očima gledano nemoguće. Biskup je ustvrdio kako možemo postati moćni poput Marije samo povjeravanjem svoga život Bogu i suradnjom s njime, kojom se u nama ostvaruje njegovo djelo spasenja.
Ako poput Marije Bogu kažemo: „Neka mi bude po tvojoj riječi“, tada trenutačna nametnuta ograničenja zbog opasnosti koronavirusa, napose s obzirom na sudjelovanja u svetim slavljima i druge nevolje, neće oslabiti našu vjeru, nego nam pomoći da budemo u njoj čvršći, budniji i produbljeniji, i omogućiti da se u nama snažnije ostvaruje ono što je Božja volja, rekao je biskup. Pripomenuo je kako nam je Marija primjer, jer njezin Fiat, na hebrejskom Amen u sebi nosi čvrstinu opredijeljenosti njezine ljudske slobode kojom je Bogu povjerila svoj život da ga on ispuni svojim moćnim djelom. Sv. Pavao je protumačio Korinćanima da je Isus Krist naš ljudski Amen Bogu, ono najsilnije što možemo učiniti: cjelovita oslonjenost i darovanost Bogu.
Biskup je potom podsjetio kako smo u današnjem prvom čitanju čuli da Bog po proroku Natanu uvjerava Davida kralja da i on kaže svoj Amen. Kralj je naumio izgraditi Bogu hram, no on mu odgovara da njegove ljudske gradnje ne dosižu daleko te će mu on izgraditi hram u darovanu potomku, u kojem kršćani prepoznaju obećanog Isusa Krista: »Kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.« Biskup je kazao da je Bog u Isusu Kristu, u žrtvi hrama njegova tijela na križu izgradio naše zdanje smisla, čvrstine i života za vječnost. Koliko će Bog uspjeti ostvariti to u svakome pojedinom od nas, ne ovisi o njemu, nego o nama. Pozvao je vjernike neka poput Davida i Marije omoguće Bogu da gradi u njima svoje uspjelo stvorenje kako ga je zamislio u Isusu Kristu, jedinom istinskom graditelju čovjekove besmrtnosti. K tome je potaknuo vjernike da se u ovim posljednjim danima priprave za Božić obnove u vjeri, povjerenju i oslonjenosti na Boga, jer se samo tim putem u nama može ostvarivati njegovo djelo. Pozvao ih je da u svjedočenju svoga Amen budu poput Marije te im ona pomogne da u trenutcima sumnje i straha, koračaju puni vedrine, posvema povjereni Bogu.
