Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Mal 3, 1-4. 23-24; Ps 24, 4-5ab. 8-9. 10 i 14; Lk 1, 57-66.
Evanđelje dana (Lk 1, 57-66)
“Rođenje Ivana Krstitelja”
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.
Razmišljanje
Sin Božji postade čovjek, Sin Božji postade malen pred svijetom da mi možemo biti veliki pred Bogom, njegovom milošću i našim sudjelovanjem. »Dolazim da izvršim Očevu volju!«
Očeva volja – to je put na kojem možemo postati veliki pred Bogom. – Stoga moramo biti sasvim vjerni ondje gdje nas Bog postavi. Moramo potpuno ispuniti maleno ili veliko mjesto koje zauzimamo. Moramo pošteno i točno obavljati maleni ili veliki posao koji nam je predan.
Budimo čitavim svojim bićem, svim svojim osjećajima i nastojanjem, mišljenjem i htijenjem kod onoga što radimo. Moramo se osjećati odgovorni za sav svoj rad, tako odgovorni kao da nas ne bi mogao nitko zamijeniti ili dopuniti.
Budemo li uvijek i u svemu tako raspoloženi i tako djelovali, ostvarit ćemo velike stvari i sami ćemo postati veliki pred Bogom i svojom savješću.
»Najdragocjenije su mi tri stvari: sveta volja Božja, Kristov križ i presveti Sakramenat.«
(P. W. Eberschweiler, iz: Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
Božja ljubav pokriva nas sa svih strana, zato je i ne osjećamo kao što ne osjećamo atmosferski tlak.
(Ernesto Cardenal, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
