Na blagdan Svete Obitelji, 27. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u Katedrali sv. Terezije Avilske svetu misu, povezavši navedeni blagdan s Godinom sv. Josipa. Izrazio je radost što će tijekom slavlja krstiti Luku, drugo dijete roditelja Josipa i Mirne Šipure te Niku, također drugo dijete roditelja Ivana i Ane Kovačević. Uvodeći u misno slavlje kazao je da nas blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa podsjeća kako je Bog htio da se njegov Sin rodi u tako važnoj ustanovi kao što je brak i obitelj. Pozdravio je napose roditelje novokrštenika, poručivši im da će u svetom krštenju njihova djeca biti povjerena Božjoj ljubavi koja je smislila svakoga pojedinog od nas i koja nas u našem životu želi pratiti snagom Isusove žrtve na križu.
Započinjući homiliju biskup je kazao: »Vjerujem, draga braćo i sestre, da ste primijetili 
kako današnja sveta čitanja stavljaju pred nas važno pitanje: Koliko vrednujemo povjerenje u našem osobnom, obiteljskom i društvenom životu, kao jedan od istinskih temelja ljudskog postojanja. Abrahamova povijest, iz koje smo čuli ulomak u današnjem prvom čitanju svjedoči da je čovječanstvo od svojih iskona bilo uvjereno kako je vjera u Boga i međusobno ljudsko povjerenje vrijednost koju ni u kom slučaju ne smijemo zanemariti te dati prednost nečemu drugomu. Što bi bilo čovječanstvo bez povjerenja kao temelja prijateljstva, što bi bez njega bilo društvo, gospodarstvo i znanost, odgoj i obrazovanje, politika i kultura te druga područja osobnog i javnog života?«
Tumačeći što je povjerenje, biskup je ustvrdio: »Povjerenje je odnos jedne osobe prema drugoj, čije je ishodište ona pozitivna moć posvemašnje dobrohotnosti kojoj je ime ljubav, spremnost – ne živjeti tek s tim drugim – nego za drugoga – ne kratkoročno nego zauvijek, prihvatiti drugoga kao drugačijega, ne tražeći u njem narcisoidno sebe i skončati u vlastitom sebeljublju, neplodnom egoizmu, nemoći koja ne može ništa roditi, najmanje život. Kad se dvoje ljudi, muškarac i žena nađu u tom dinamizmu i svjesno ga prihvaćaju kao stil vlastitog života, tada su postali dionici Božjih koordinata, njegova kruga postojanja, koji je bogatstvo više od materijalnog, zajedništvo više od izvanjskog jedinstva, iz kojeg se rađa i pobjeđuje život. To zajedništvo je otajstveno trojstveno zbivanje božanskih beskrajnih i vječnih životnih dimenzija, koje dvije osobe, muškarca i ženu tako bračno sjedinjuje da rađaju treću osobu, uspostavljajući obitelj kao temeljnu sastavnicu ljudskog postojanja, rasta, izgradnje, sazrijevanja i iskustva životne punine, uvijek i samo putem povjerenja kojim se osobe uzajamno predaju jedna drugoj i žive jedna za drugu. Brak muškarca i žene i obitelj svojevrsna su slika i dioništvo na božanskom zajedništvu života, te su to stvarnosti za koje se isplati hrvati, boriti i ne umoriti se u potpori njihovu nastanku, izgradnji i rastu, ne suprotstavljajući im nikakav drugi probitak kao važniji za opstanak ljudskog roda i njegove civilizacije. Blagdan svete Obitelji podsjeća nas kako se upravo putem povjerenja oblikovalo zaručništvo Josipa i Marije, Isusovo začeće po Duhu Svetom i rođenje koje je od tog zaručništva stvorilo obitelj, sa svim njezinim svijetlim, radosnim, dubokim i snažnim pozitivnim iskustvom, ali i s nebrojenim poteškoćama s kojima se i sveta Obitelj susretala i u njima pobjeđivala samo jednim putem: Izgradnjom međusobnog povjerenja na povjerenju u Boga.«
Zatim je biskup na temelju naviještenih liturgijskih čitanja progovorio o povjerenju u Boga:
»Prvo nam današnje čitanje iz Knjige postanka predstavlja Abrahama kao čovjeka koji je putem posvemašnjeg povjerenja u Boga, od ostarjelosti i nesposobnosti za rađanje novog života, postao ocem jednog djeteta i po njemu praroditeljem brojnih naroda, kojim se i danas mnoštva diče. Stoga s pravom Abrahama hvali pisac Poslanice Hebrejima iz koje smo u drugom čitanju čuli izvadak, naglašavajući da u sinu Izaku nije dobio tek baštinika kome je pripalo sve njegovo imanje, nego je on postao baštinik Božjih obećanja, koja ne pripadaju svijetu ljudskih ograničenih mjerila. Josip, zaručnik Marijin zavrjeđuje poput Abrahama naziv patrijarha upravo zbog vjere u Božja obećanja koja su mu bila mjerilo života, na temelju kojih je usred brojnih ljudskih pitanja, nedoumica i obzira prihvatio Mariju i Sina začeta po Duhu Svetom, i postao uzor kako se s Božjih polazišta pristupa braku i obitelji te služi Božjim naumima koji po – naizgled slabim i siromašnim ljudskim rađanjima – izvodi svoj veliki životni stvoriteljski nacrt sa značenjem za vječnost.«
Biskup je podsjetio na poticaj pape Franje u spomenutom Apostolskom pismu te je istaknuo: »Stoga rado prihvaćamo prijedlog pape Franje iz njegova Apostolskog pisma Patris corde – Očinskim srcem, da od ovogodišnje svetkovine Bezgrješnog začeća do iste svetkovine sljedeće godine, o 150. obljetnici proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, iskazujemo posebno štovanje, nastojimo s većim žarom nasljedovati njegove kreposti, i moliti ga da nam pomogne u sadašnjim životnim okolnostima poput njega prepoznavati Božju volju i s njome surađivati, napose pak da naši mladi spoznaju i svesrdno prihvate brak i obitelj kao vlastiti put očovječenja i smisla po uzajamnom povjerenju i ljubavi.«
Završavajući homiliju biskup je izrazio radost što su dva bračna para donijela svoju djecu na krštenje: »Radujem se što su danas, na blagdan sv. Obitelji s nama dva bračna para sa svojom djecom koju su donijela na krštenje, kako bi ih povjerili Isusu Kristu i njegovoj moći ljubavi, da u njoj pronađu svoju sudbinu. Dragi roditelji! I u najtežim okolnostima života trudite se oko međusobnog povjerenja, utemeljenog na povjerenju u Boga te dajte ljubavi, Božjem daru da ima prvo mjesto u vašem braku i obitelji, kako bi vas ona u žrtvi uzajamnog razumijevanja, prihvaćanja, darivanja i služenja ispunjala smislom, više od ikakva materijalna blagostanja. Dok se trudite da postignete bolji životni standard u svojim domovima, ne zaboravite da je najviši standard od kojeg se istinski živi vaše međusobno povjerenje, snaga i veličina vaše ljubavi. Molimo danas zajednički da tog Božjeg dobra ne ponestane u vašem braku i obitelji, niti u drugim obiteljima u našoj hrvatskoj domovini, jer tada bi ona postala istinski siromašna zemlja. Neka zagovor sv. Obitelji i Božji blagoslov pomogne da tako bude.« Na kraju homilije pozvao je sve okupljene da zajedno izmole molitvu pape Franje sv. Josipu, kojom on završava svoje spomenuto Apostolsko pismo.
Pri svršetku misnog slavlja biskup je supružnicima Josipu i Mirni Šipura te Ivanu i Ani Kovačević čestitao na opredjeljenju za života a onda i na krsnom preporođenju njihove djece, sa željom da novokrštenici rastu s božanskih izvora i budu duhovno jaki građani naše Domovine. Svima onima koji nose ime po sv. Ivanu čestitao je imendan. Na kraju je na sve prisutne, kao i na one koji su pratili izravni prijenos mise internetskim putem zazvao Božji blagoslov.
Biskup Antun uputio je za blagdan sv. Obitelji pismo svećenicima u kojem kaže kako je 
prikladno upravo ove nedjelje kad nam je pred očima sv. Obitelj i njezina glava sv. Josip upoznati vjernike s Apostolskim pismom pape Franje Patris corde – Očevim srcem o 150. obljetnici štovanja sv. Josipa kao zaštitnika opće Crkve te s Dekretom Apostolske pokorničarne o postizanju posebnog oprosta u Godini sv. Josipa. S obzirom na posebne programe tijekom navedene Godine biskup je napisao: »Neka svaki župnik s članovima Župnog pastoralnog vijeća i drugim suradnicima na temelju Dekreta Apostolske pokorničarne razmotri što je od pobožnosti sv. Josipu, naznačenih u Dekretu moguće provoditi u okolnostima vlastite župe te nastoji to ostvarivati po završetku božićnog vremena.« Na koncu spomenutog Apostolskog pisma papa Franjo je napisao i molitvu sv. Josipu, koju će se u svim župama Požeške biskupije svakodnevno moliti pri svršetku svake svete mise te i na taj način svjedočiti biskupijsko zajedništvo tijekom Godine posvećene sv. Josipu.«
