Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Peti dan u osmini Božića
Čitanja: 1 Iv 2, 3-11; Ps 95, 1-2a. 2b-3. 5b-6; Lk 2, 22-35.
Evanđelje dana (Lk 2, 22-35)
“Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.”
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Razmišljanje
»Kad će ti tijelo u lijesu ležati, a duša pred sucem stajati,
nećeš tada mariti što su te ljudi znali ogorčiti ili radovati.
Jedva će dirnuti zdjelicu vage što srce uzdiže il’ muči,
pregorki ukor, pohvala slatka, kao san izdaleka zvuči.
Neće se više smiješak pojavit zbog savjesno vršene dužnosti,
niti će više kao prokletstvo poruge zub te ugristi.
O, kako bi evala tvoja sjetva, puna slave i kreposti
kada bi živio po savjetu suca, mjerio mjerom vječnosti!
Oh, koliko u nas vrijedi ljudska hvala i ljudski ukor! Kako smo pohlepni za čašću kod ljudi! A ipak prestaje s grobom sve ljudsko. Tamo vladaju druge vrednote: poniznost i sveta ljubav, i one vrijede za svu vječnost.
(P. Weiss, iz: Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
Nikome u životu nisu tračnice uvijek glatko podmazane. Prije ili kasnije svaki se spotakne.
(Anton Trstenjak, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
