Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan u božićnom vremenu
Čitanja: 1 Iv 5, 14-21; Ps 148, 1-2. 3-4. 5 i 6a i 9b; Iv 3, 22-30.
Evanđelje dana (Iv 3, 22-30)
„Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo“
Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.« Ivan odgovori: »Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’
Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.
Razmišljanje
Svakome je potrebno vrijeme molitve da uđe u odnos i uspostavi prisan odnos s Bogom. Isus u molitvi pronalazi snagu za djelovanje i pokazivanje Očeve ljubavi svijetu.
Prilazi čovjeku u trenutcima sumnje, slabosti, krize kako bi mu zajamčio Svoju blizinu. Ja jesam uvijek s tobom i uz tebe. Primjećivanje Boga dovodi do toga da se bura utišava, a mir i nada vraćaju u srce. Čovjek i u najtežoj situaciji ne gubi vjeru. Gospodine, stani uza me kao što si stao uz prestrašene učenike. Gospodine, umnoži mi vjeru da se ne bojim! K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Vlastita je bol ništavna, ali bol koju nosimo drugima zagorčava kruh.
(Paul Claudel, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
