Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Hebr 2, 5-12; Ps 8, 2a i 5. 6-7. 8-9.; Mk 1, 21-28.
Evanđelje dana (Mk 1, 21-28)
„Učio ih je kao onaj koji ima vlast.“
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«
Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Razmišljanje
Isus riječima i djelom započinje Svoje pro-povijedanje u Galileji. Njegove riječi su popraćene konkretnim djelima. On ozdravlja i oslobađa. Pročišćava se ljudsko srce, oslobađa se. Onaj Duh koji je zahvatio Isusa Krista na Jordanu, taj Duh Sveti sada zahvaća i one koji Ga slušaju. One koji se oko Njega okupljaju, koji Ga slijede. Sveti Marko ističe odjek Isusova nauka kod ljudi. Bili su zaneseni. Prepoznaju Onoga koji govori iz srca, iz života. Ne nešto naučeno, nego nešto što se svakodnevno živi i tako stječe. Vjerujem li Isusovoj Riječi? Vjerujem li Njemu da je jači od svakoga grijeha, slabosti, pada… Prepoznaje li se u mome, tvome životu nešto autentično, proživljeno, iskustveno? Ima li moja, tvoja riječ jakost koja dotiče, koja prožima ? Nastojmo u svome životu, osobno i zajednički, prepoznavati i vrjednovati tu autentičnost da svaka moja, tvoja riječ, stoji ispred naših djela i života. Neka bude potkrijepljena vlastitim iskustvom i svjedočanstvom koliko je moj Bog prisutan u životu koji živim. Nastojmo govoriti, svjedočiti svojim životom, bez puno riječi. Jezikom ljubavi, praštanja… M. Z.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
U tjelesnoj patnji najmučnije je ono netjelesno: to jest naše nestrpljenje i naša tlapnja da će bol trajati uvijek.
(Jean Paul, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
