Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Hebr 2, 14-18; Ps 104, 1-2. 3-4. 6-7. 8-9; Mk 1, 29-39.
Evanđelje dana (Mk 1, 29-39)
„Ozdravio je mnoge koje su mučile razne bolesti.“
U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Razmišljanje
Događaj iz današnjeg Evanđelja vodi nas k samoj biti susreta s Isusom. Punica sv. Petra u susretu s Učiteljem svoga zeta doživljava milost ozdravljenja. Dar koji je dobila konkretan je poziv. Vraćeno zdravlje, vraćena snaga, omogućava joj da služi. Susret s Isusom za nju je svojevrsno otkriće smisla života — poslanja da pomaže. Zvanje je poziv na služenje, na ljubav. Biti apostol ne znači uživati u slavi i isprazno živjeti nego ponizno ići za Isusom k ljudima koji su žedni ljubavi. Kršćanin najljepše izvršava svoj poziv služeći braći ljudima. Bog nam daje toliko puno, daje nam samoga Sebe da bismo, osnaženi Njegovim Tijelom i Krvlju, Njegovom Riječju, činili ovaj svijet boljim. Gospodine, nauči me biti oruđe u Tvojim rukama! Daj mi da Te odnesem svijetu koji je žedan ljubavi! Izliječi moje srce! K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ne možete se naći uz takvu osobu kao što je Majka Terezija a da sami ne zaželite biti bolji.
(Regan, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
