Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Hebr 4, 1-5. 11; Ps 77, 3 i 4bc. 6c-7. 8; Mk 2, 1-12.
Evanđelje dana (Mk 2, 1-12)
„Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.“
Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«
Razmišljanje
Kao što proizlazi iz današnjeg Evanđelja, čovjek koji je bolestan paraliziran je ne samo na razini svoga tijela nego i na razini duše. Isus, koji poznaje ljudske misli i otpušta grijehe, daje do znanja pismoznancima da nije samo Učitelj, nego netko veći: sam Bog – jer samo Bog može otpuštati grijehe ljudima. Isus nam se u ovom evanđeoskom odlomku objavljuje kao pravi čovjekov liječnik. Liječnik i duše i tijela. Kada svjesno i svojevoljno kršimo Božje zapovijedi (Dekalog) ili osam blaženstava te zapovijed ljubavi prema bližnjemu, tada se izlažemo postupnoj paralizi. Na svoju dušu i tijelo možemo navući posljedice takvih odabira. Jesam li vjeran glasu svoje savjesti i Božjim zapovijedima? B. W.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ništa nije do te mjere svježe i trajno, prepuno iznenađenja, toliko prepuno slatke i neprestane radosti kao dobrota i čistoća. A nijedna pustara nije tako pusta, jednolična i dosadna kao zlo.
(Simone Weil, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
