U nedjelju, 17. siječnja požeški biskup Antun Škvorčević u župnoj crkvi Duha Svetoga u Đulovcu nedaleko Daruvara predvodio je slavlje blagoslova novoizgrađene župne kuću u kojoj se nalaze prostori za župne pastoralne aktivnosti, župni ured i svećenički stan. S njim su koncelebrirali Josip Marić, đulovački župnik, Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata i član biskupijskog Ureda za gradnju, Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije i Matej Siluković, biskupov tajnik.
U homiliji biskup je rekao kako su mu neki roditelji, kad ih je upitao što im je najteže s djecom, nerijetko odgovorili da je to kad ih djeca ne slušaju. Kazao je da nam naviještena sveta čitanja postavljaju izazovno pitanje, zašto bi djeca i svi drugi ljudi trebali slušati, te nas uvodi u otajstvenu činjenicu da smo bića koja imaju mogućnost slušati i čuti ono što zvukovno ulazi u naše uši, ali još više sposobnost poslušati, razumjeti ono što je iznutra, u našem duhu pokrenula riječ, slobodnom voljom prihvatiti ono što smo čuli i onda od toga živjeti. Istaknuo je kako je Bog biće koje voli govoriti ljudima te želi da njegovu riječ poslušamo i od nje živimo, naglasivši da se kroz poslušnost Božjoj riječi najsnažnije oblikuje naša sudbina, kako nam svjedoči prvo naviješteno čitanje i evanđeoski ulomak. U čitanju iz Prve Knjige o Samuelu opisan je prvi susret dječaka Samuela s Božjom riječju dok je spavao u Božjem hramu. Poučen od svećenika Elija dječak je prepoznao Božji govor i odgovorio na njegov poziv te cijeli svoj život oblikovao u skladu s njome, po njoj živio i kao prorok je drugima naviještao, ustvrdio je biskup. Kazao je kako smo nešto slično čuli i u evanđeoskom ulomku. Kao što je svećenik Eli pomogao dječaku Eliju odgovoriti na Božji poziv, tako je Ivan Krstitelj riječima: »Evo Jaganjca Božjega!« otvorio svojim učenicima duh da vjerom prepoznaju tko je Isus Krist i pođu za njim. Na Isusov upit što traže, odnosno što zapravo hoće od života, oni se – čini se – u prvi mah nisu najbolje snašli i ponešto su nespretno odgovorili pitanjem Isusu: gdje stanuje. Na njegov poziv: »Dođite i vidjet ćete«, oni su se odazvali, pošli za njim, te je na taj način Isus dobio svoju prvu dvojicu učenika, kazao je biskup. Podsjetivši da je jedan od te dvojice bio Andrija, koji je pomogao svom bratu Šimunu da se i on odazove na Isusov poziv, biskup je naglasio da je Isus već u svom prvom susretu sa Šimunom, kojemu je promijenio ime u Petar – Stijena, obznanio koji je njegov plan s Petrom: da bude stijena na kojoj će izgraditi svoju Crkvu. Na temelju toga biskup je upitao sudionike slavlje čuju li oni vapaje ljudi oko sebe, odnosno koliko su sposobni jedni druge slušati i poslušati, te jedni drugima činiti ono što je najbolje za njih. Istaknuo je koliko je važnije od toga da umiju Boga čuti i slijediti njegov glas, navodeći riječi austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina: „Ne možeš čuti Boga kad govori drugima, nego samo kad tebi govori!“ Da bismo mogli čuti taj glas nužno je slušati vlastitu savjest u tišini neke noći koja se otvara zori vjere. Pozvao ih je da u nutarnjoj sabranosti duše i srca osluškuju Božji glas u svojoj nutrini, i na taj način duhovno putuju prema punini života i smisla koji im samo Bog može dati.
Povezavši naviještenu Božju riječ s blagoslovom nove župne kuće, biskup je podsjetio da će u njoj živjeti župnik, poslanik Crkve, kojoj je prvotna zadaća da u svijetu u kojem smo zapljusnuti mnoštvom ljudskih riječi, naviješta Božju riječ, upućuje ljude na nju i pomaže im da je poslušaju i žive po Božjem pozivu. Božja riječ nije tek neki zvučni događaj, nego osoba, utjelovljena Božja Riječ koja se zove Isus Krist, u kojoj je smisao svega što postoji, pobjeda života nad smrću i ključ naše vječnosti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja, da se danas, dok blagoslivljamo njihovu novu župnu kuću, obnove u opredjeljenju za osluškivanje Božje blizine, da pronađu vremena za osobno i zajedničko čitanje Svetog Pisma u svojim obiteljima, te slušanje Božje riječi u misnim i drugim slavljima u crkvi. Još ih je potaknuo neka i oni s dječakom Samuelom Bogu danas kažu: »Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!«, a sa sv. Petrom Isusu Kristu posvjedoče: »Gospodine, ti imaš riječ života vječnoga«, i na taj način njihova župa bude zajednica Božje riječi, koja sabranim srcem osluškuje Božji govor, njemu se raduje i nastoji od njega vjerno živjeti. Poželio je da snaga Duha Svetoga, zaštitnika njihove župe dopre do srca svakoga od njih, a sv. Antuna pustinjaka je zamolio da pomogne kako bi naše životne pustinje bile prostor u kojem ćemo čuti Boga i osjetiti njegovu božansku blizinu. Svaki naš novi susret s Bogom je izazov i nova prigoda za blagoslovljeni život, ustvrdio je biskup. Još je dodao kako je ugroženost koronavirusom i potresom kojoj smo trenutno izloženi u Hrvatskoj Božji poziv da pozorno osluškujemo što nam on u njima govori, poticaj da prepoznamo i razumijemo dobro koje nam on želi učiniti po našim sadašnjim nevoljama. Poželio im je da uz Božju pomoć u svjetlu Duha Svetoga budu župna zajednica u kojoj ljudi nastoje Boga slušati, živjeti od njegove riječi, hraniti se euharistijskim kruhom i na taj način biti dionici božanskog života.
