Ako tvrdnja da su sva ljudska bića braća i sestre ne bude tek apstraktna ideja, nego postane konkretna stvarnost, tada se pojavljuje niz izazova koji nas bude iz letargije, tjeraju nas da stvari gledamo kroz novu prizmu i razvijamo nove odgovore. (FT 128).
Bez otvorenosti Ocu sviju, ne mogu postojati čvrsti i postojani razlozi za pozivanje na bratstvo. (FT 272). Sâm naum bratstva upisan je u poziv ljudske obitelji. (FT 26).
Bratstvo se ne rađa samo iz ozračja poštivanja individualnih sloboda pa niti iz određene regulirane jednakosti. […] Bratstvo može dati pozitivan doprinos slobodi i jednakosti. (FT 103).
Samo slobodni ljudi, otvoreni za stvaran susret, mogu slijediti put bilo lokalnog, bilo univerzalnog bratstva. (FT 50). Postoji osnovna pretpostavka koju treba ispuniti ako hoćemo ići putom društvenog prijateljstva i sveopćeg bratstva, a ta je shvatiti koliko čovjek vrijedi, koliko vrijedi osoba u svakom trenutku i u svim okolnostima. (FT 106). Ljubav prema drugoj osobi zbog onoga što ona jest potiče nas da tražimo ono što je najbolje za njezin život. Samo njegovanjem ovog načina uspostave odnosa omogućit ćemo uključivo socijalno prijateljstvo i bratstvo otvoreno za sve. (FT 94).
Svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život i cjelovit razvoj […] Ako se ovo osnovno načelo ne poštuje, nema budućnosti ni za bratstvo ni za opstanak čovječanstva. (FT 107). Pravednost je neizostavno sredstvo u ostvarenju ideala univerzalnog bratstva. (FT 173).
Sve dok naš ekonomski i socijalni sustav uzrokuje ma i jednu žrtvu i sve dok se ijedna osoba osjeća odbačenom, nećemo moći slaviti univerzalno bratstvo. (FT 110).
Postoji temeljno ljudsko pravo koje se ne smije zaboraviti na tom putu bratstva i mira: to je vjerska sloboda za vjernike svih religija. (FT 279).
Potrebno je razvijati ne samo duhovnost bratstva, već istodobno i učinkovitiju organizaciju svijeta koja će pomoći u rješavanju gorućih problema napuštenih koji pate i umiru u siromašnim zemljama. (FT 165).
Može li [svijet ] pronaći učinkovit put do univerzalnog bratstva i socijalnog mira bez dobre politike? (FT 176).
Javna uloga Crkve ne iscrpljuje se u karitativnim i odgojnim djelatnostima, nego sve svoje snage stavlja u službu promicanja čovjeka i sveopćega bratstva (FT 276).
Za nas [kršćane] je taj izvor ljudskog dostojanstva i bratstva u evanđelju Isusa Krista. Iz njega »proizlazi za kršćansku misao i za djelovanje Crkve primat dan odnosu, susretu sa svetim otajstvom drugoga, sveopćem zajedništvu sa čitavim ljudskim rodom, kao poziv na koji su svi pozvani. (FT 277).
Za mnoge kršćane taj hod bratstva ima i majku koja se zove Marija (FT 278).
S onog bratskog susreta s velikim imamom Ahmadom Al-Tayyebom, kojeg se rado prisjećam, poručili smo da »odlučno izjavljujemo da religije nikada ne potiču rat i stavove mržnje, neprijateljstvo i ekstremizam, niti pozivaju na nasilje ili krvoproliće. Te su tragične stvarnosti posljedica zastranjenja od religijskih učenja. Rezultat su korištenje religija u političke svrhe kao i tumačenjâ religijskih skupina koje su, u nekim povijesnim razdobljima, zloupotrebljavali utjecaj vjerskih osjećaja na srca ljudi […]. Svemogući Bog zapravo nema potrebu da ga bilo tko brani i ne želi da mu se ime koristi za sijanje terora među ljudima«. Zato ovdje želim ponoviti apel za mir, pravdu i bratstvo koji smo zajedno uputili: Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot (FT 285).
