Zbog nedavne smrti nekoliko svećenika Požeške biskupije, biskup Antun Škvorčević imenovao je šestoricu novih župnika u vremenu kad se redovito ne vrše svećenički premještaji, od kojih su trojica uvedeni u službu na Pepelnicu a druga trojica 20. veljače, u predvečerje prve korizmene nedjelje. Biskup Antun predvodio je toga dana slavlje u župnoj crkvi Rođenja BDM u Kutjevu tijekom kojega je Ivan Štivičić preuzeo župničku službu. Na početku svete mise biskup je podsjetio nazočne vjernike da je korizma vrijeme nastojanja oko vlastitog obraćenja, dubljeg duhovnog života, i izgradnje u skladu s Božjim naumom o nama, te je naglasio da se ta naša dragocjena ljudska nastojanja uvijek ostvaruju uz Božju pomoć i uz svećeničko služenje. Kazao je kako zajedno s njima želi zahvaliti preminulom župniku vlč. Marijanu Đukiću za godine, a još više za snage koje je uložio ponajprije u služenje vjernicima kutjevačke župe, a potom i u obnovu župne crkve i župne kuće. Poželio je da mu Bog u vječnosti podari svoj mir i da ga u slavi uskrslog Gospodina obdari puninom života, a novog župnika Ivana Štivičića povjerio je Božjoj milosti kako bi svoju službu mogao vršiti u skladu s poslanjem koje je od Crkve primio. Potom je tajnik Matej Siluković pročitao dekret o njegovu župničkom imenovanju i kratko prikazao životni put da bi zatim novi župnik Štivičić ispovjedio vjeru Crkve, a biskup proglasio da on ovim činom dobiva sve ovlasti za vršenje svoje službe.
U homiliji biskup je rekao da uvijek s nekom posebnom pozornošću sluša kako nam
političari i drugi stručnjaci tumače što sve treba učiniti da bismo iz europskih fondova mogli dobiti veliki novac i investirati ga u našu Hrvatsku. Naime, uvijek postoji nekakav »ako«, uvjetovanost onim što prethodno treba učiniti. Istaknuo je kako se i inače u životu, već od malih nogu susrećemo s različitim uvjetovanostima. Roditelji djeci i mladima tumače kako će u slučaju ako budu marljivi i dobro završe škole moći računati na dobro radno mjesto. Poslodavci pak radnike u poduzećima uvjeravaju da će im, ako točno izvrše određene poslove, i plaće biti dobre. Slično se događa i na drugim razinama života, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako nam današnja sveta čitanja svjedoče da i Bog u odnosu prema nama ima svoj »ako«. Naime, prorok Izaija u ulomku prvog čitanja uvjerava sunarodnjake da će Bog u njima ostvariti svoje djelo, ako budu činili ono što on od njih traži s obzirom na bližnjega i s obzirom na poštivanje subote. »Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog […] Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove, nazoveš li časnim dan posvećen Gospodinu Bogu«. Bog, dakle, od svog naroda očekuje da ispuni dva temeljna uvjeta kako bi mogli računati na njegovu milost. Prvi uvjet je imati oka za bližnjega i činiti mu dobro. Ako netko nema osjećaja za svoga bližnjega, slabog, nevoljnog, bolesnog i pogođena raznim stradanjima, svjedoči da je daleko i od Boga, koji tada ne može ostvariti svoje naume u njegovu životu. Biskup je istaknuo kako je upravo korizma vrijeme u kojem trebamo ozbiljno nastojati oko Božjeg »ako«, i temeljito se ispitati njegujemo li takav odnos prema svojim bližnjima da nam Bog može učiniti ono što od njega očekujemo. Kazao je kako je izazovno živjeti kao Bog. Naime, kad u odnosu prema svojim bližnjima iskazujemo duboku suosjećajnost, tada se ponašamo kao Bog, ustvrdio je biskup, pozvavši sudionike slavlje neka ove korizme zajedno sa svojim novim župnikom budu još odvažniji u navedenom nastojanju.
Govoreći o drugom Božjem »ako«, svetkovanju dana Gospodnjeg, biskup je kazao kako je znakovito da je prorok Izaija na prvo mjesto stavio bližnjega kojemu treba služiti, a poštivanje dana Gospodnjega na drugo mjesto. Zacijelo je time želio upozoriti da Boga pravo častimo kad poštujemo njegovo ljudsko stvorenje. Biskup je ustvrdio kako nedjelja treba biti dan u koji sudjelovanjem na svetoj misi na svoj način sabiremo sve što smo tijekom tjedna učinili prema svome bližnjemu. Naime, u svetoj misi postajemo dionici one Isusove ljubavi na križu kojom je on pobijedio smrt, i ako ne vršimo djela ljubavi prema bližnjemu koja sjedinjujemo s njime, teško je očekivati da će Isusova ljubav u nama biti djelatna, naglasio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka ove korizme provjeravaju kakav je njihov odnos prema Bogu, polazeći od onakvog odnosa prema čovjeku kakav ima Bog, i kako nam svjedoči naviješteni evanđeoski ulomak. U njem evanđelist opisuje Isusov milosrdni pristup cariniku imenom Levi, odnosno Matej, koji je po mjerilima svoga doba bio čovjek vrijedan prezira, jer je bio izdajica svoga naroda, bogatio se ubirući porez za neprijatelje Rimljane, tražeći i više nego mu je bilo dopušteno, i s kojim se Isus zbog toga nije trebao družiti. Međutim, Isus i takvom čovjeku pristupa kao Božjem stvorenju koje treba izliječiti od duhovne bolesti grijeha i pokvarenost, jer sam je rekao: »Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima« i »Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na obraćenje«.
Biskup je naglasio kako Isus ne samo da nije izgrdio carinika Mateja, nego ga je riječima:
»Pođi za mnom« pozvao da bude njegov apostol, i da je »on sve ostavio, ustao i pošao za njim«, kako lapidarno tvrdi evanđelist Luka. Carinik Matej ostavio je svoju bezbožnost, oslonjenost na materijalno bogatstvo i svoj nepošteni život, ustao od stola svoje carinarnice i pošao za Isusom, pojasnio je biskup. Još je dodao da evanđelist Luka tim glagolom »ustati« nije želio opisati tek Matejevo fizičko ustajanje, nego naznačiti da je carinik u svom duhu, srcu i savjesti ustao iz stanja nutarnje izgubljenosti i počeo s Isusom ostvarivati novi život. Biskup je pozvao sudionike slavlja da ove korizme prepoznaju iz kakvih to stanja oni trebaju ustati, što trebaju ostaviti, i kako trebaju poći za Isusom, da bi se u njihovu životu ustajanjem iz groba vlastitog umiranja ostvarilo najčudesnije Isusovo ustajanje – uskrsnuće. Poručio im je da ove korizme Bogu posvjedoče koliko žele ustati iz svoje nemoći, prolaznosti i smrti na onu puninu života koju im samo Isus može darovati.
Potom je biskup ustvrdio kako je svećeničko poslanje u tome da ljude potiču i pozivaju neka ne ostanu na površini svog postojanja, nego da u dubokoj povezanosti s Isusom Kristom po svetim sakramentima, po slušanju i vršenju Božje riječi, po sudjelovanju na svetoj misi i po primanju svete pričesti, ustaju na onu puninu života na kojoj će ih Onaj koji je pobijedio smrt zagrliti svojom vječnom ljubavlju. Poručio je sudionicima slavlja neka u znak dobrodošlice svome novom župniku mole za njega Božju pomoć da zagovorom Isusove Majke, Gospe Kutjevačke može služiti njihovoj izgradnji i rastu u vjeri, kako bi Isus Krist u njima ostvarivao svoje djelo spasenja.
Nakon pričesti novi župnik Ivan Štivičić kratko je pozdravio nazočne župljane, kazavši da
će im sutra na nedjeljnim misnim slavljima više reći o svojim pastoralnim planovima. U ime župljana riječ zahvalnosti biskupu Antunu i dobrodošlice novom župniku uputio je vjeroučitelj Milorad Bandalo. Biskup je na kraju poželio da bude blagoslovljen prvi korak novog župnika i sve ono što će župljani kutjevačke župe zajedno s njime ostvarivati. Potaknuo je sudionike slavlja da mole za nova duhovna zvanja.
Iste večeri generalni vikar Josip Krpeljević uveo je Dejana Ilića u službu upravitelja Župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici, a prepošt požeškog Stolnog kaptola Ivica Žuljević uveo je Maria Matijevića u službu župnika Župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški.
