Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Est 4, 17k-m. r-t; Ps 137, 1-2a. 2bcd-3. 7c-8; Mt 7, 7-12.
Evanđelje dana (Mt 7, 7-12)
„Tko god ište, prima.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
Razmišljanje
U današnjem evanđeoskom odlomku Isus potiče na ustrajnost: ištite…, tražite…, kucajte…. Moglo bi se tu još dodati puno drugih radnji, ali Kristu je sigurno stalo do duhovnih, vjerskih djela, stvari koje će nam pomoći u približavanju Kraljevstvu nebeskom.
U današnje su vrijeme ljudi, vjerojatno kao nikad do sada, jako nestrpljivi i nedovoljno ustrajni. Svakodnevno se to može vidjeti na našim radnim mjestima, u školama, u obiteljima. Uzrok tome bi, između ostalog, mogao biti i u tendencija suvremenog čovjeka prema udobnosti, komfornom načinu života, izbjegavanju napora. Težimo k tome da nam sve bude nadohvat ruke, „na gumb”, daljinski upravljano preko interneta, odmah, bez ikakvog čekanja… Kad u našem životu dođu situacije koje traže da im se posveti više vremena, da se duže čeka, uloži više napora i sl., tada se brzo počinjemo ljutiti, ispadamo iz takta i zahvaća nas klonuće. Međutim, prirodni zakoni i čovjekov život ravnaju se prema svojim zakonima i idu svojim uređenim putem. To ima svoje značenje i primjenu i na duhovnom, vjerskom području. Isus nas podsjeća da, ako u duhovnom životu želimo nešto postići, nešto naći, do nečega doći, treba se dobrano naraditi, strpljivo čekati i biti vjeran u molitvi. A k tome ponekad još zna doći i da od Boga ne dobijemo ono što molimo, ne postignemo uvijek ono što smo htjeli. I o tome Isus govori u ovoj prispodobi o ocu koji neće dati djetetu kamen umjesto kruha ili zmiju umjesto ribe. Bog Otac zna što je za svakoga od nas najbolje, što nam je potrebno za spasenje i zbog toga ne ispunjava uvijek naše molbe i ne dopušta da se neke naše namjere ostvare. Ponekad dopusti da prođemo kroz neka teža iskustva: bolest, gubitak nekoga ili nečega…, ali sve to da bi nam dao nešto bolje, nešto što nam može pomoći u obraćenju, promjeni života, u plodonosnijem radu na sebi — da bismo na kraju došli do spasenja. Stoga i iz onih teških i neugodnih nam stvari treba izvući zaključak, razmisliti i vidjeti što nam Bog preko toga želi reći, što možemo ili što bismo trebali promijeniti u svome životu. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Božje zapovijedi nisu breme nego pomoć. One nisu teret nego snaga. One nas ne stavljaju pod skrbništvo već nam dopuštaju da sazrijemo.
(Walter Trobisch, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
