Ponedjeljak drugog korizmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Ponedjeljak
Svagdan

Čitanja: Dn 9, 4b-10; Ps 78, 8. 9. 11 i 13; Lk 6, 36-38.

Klanjanje: Požega – sv. Leopold Mandić.


Evanđelje dana (Lk 6, 36-38)

„Praštajte i oprostit će vam se.“

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«


Razmišljanje

Zanimljivo je primijetiti kome Isus upućuje ove ne poganima, ne onima koji su bili javni grješnici ili Njegovi protivnici, već onima koji su Mu najbliži — Svojim učenicima. Isus ih je izabrao, vodio ih stalno sa Sobom, poučavao ih, gledali su iz blizine sve ono što je učinio. Isus je sigurno vidio opasnost koja im je prijetila: da se počnu smatrati boljima i vrjednijima od drugih. To je zamka u koju su upali farizeji i pismoznanci. Isus je često i Svoje učenike, ali i čitav narod, upozoravao na to. Ovu zamku, ovu opasnost lako je imenovati, a zove se oholost. Grijeh oholosti prijeti nam svima, možda baš najviše onima koji žive vjeru koju su primili kao dar od Boga. Vrlo je lako vidjeti tuđe grijehe i slabosti, usporediti se s drugim čovjekom i u srcu se uzdignuti iznad njega, smatrati se boljim i zaslužnijim Božje milosti od drugoga. No, Isus nas po riječima ovog evanđeoskog odlomka upozorava da nemamo na to pravo. Nitko od nas ne može ući u kožu drugoga čovjeka i do kraja razumjeti zašto ovaj nešto čini. Nitko, primjerice, ne može vidjeti rane u srcima drugih i baš zato treba biti vrlo oprezan s upiranjem prsta u drugoga. Meni i tebi Bog je mnogo oprostio i, imajući to na umu, i mi smo pozvani praštati drugima, ne zato što su to zaslužili nego zato što nas je na to pozvao Bog koji je nama oprostio. S.H.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Samo je jedan put do bližnjega: put srca. Svi su drugi putovi zaobilaznice. Nitko nema pristupa u tajnu čovjeka, jedino srce.

(Phil Bosmans, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)