Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Četvrta korizmena
Čitanja: 2 Ljet 36, 14-16. 19-23; Ps 136, 1-2. 3. 4-5. 6; Ef 2, 4-10; Iv 3, 14-21.
Evanđelje dana (Iv 3, 14-21)
„Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.“
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Razmišljanje
Vrijeme Korizme je priprema srca za dar života i svjetla koje nosi Uskrsli Gospodin. Nije lako stati na svjetlo i vidjeti sve nedostatke, nesavršenosti, priznati pogrješku, pad, grijeh. To je uvijek bolno. Sin Božji dolazi k nama s nadom, s tvrdnjom da stati u istini jamči iskustvo Života. Prihvaćanje Uskrsloga je trenutak oslobođenje iz ropstva straha i bojazni koje nosi grijeh, život u tami. Svjetlo uskrsnoga jutra prožima tamu smrti i pobjeđuje. Svatko tko se bliži tome Svjetlu doživjet će Uskrs. Gospodine, pomozi mi da stanem u Svjetlo! Pomozi mi doživjeti Uskrs! K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Sam po sebi čovjek ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla, ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo I ne sudjeluje.
(Ivan Pavao II., iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
