Na Veliki petak, 2. travnja 2021. u prijepodnevnim satima požeški biskup Antun Škvorčević 
već tradicionalno predvodio je pobožnost Križnoga puta na požeškoj Kalvariji. Pozdravio je vjernike koji su se i u okolnostima pandemije covida-19, potresa i drugih stradanja okupili da bi Isusu patniku očitovali svoju ljubav i zahvalnost. Pozvao ih je da u ovoj pobožnosti sjedine s njegovim patnjama svoja osobna i obiteljska trpljenja, društvene i narodne nevolje.
Pri svršetku Križnog puta, biskup Antun uputio je sudionicima slavlja prigodnu riječ. Kazao je kako ovom pobožnošću, a danas popodne i na Obredu Muke Gospodnje, želimo Isusu Kristu na Veliki petak posvjedočiti svoje suosjećajno srce i blizinu njegovim patnjama. Međutim, zapitao se je li to dovoljno na Veliki petak? Ustvrdio je da u kratkom razmišljanju želi sa svima nazočnima obnoviti poruku Isusove muke i smrti, kako bismo je nastojali odjelotvoriti u svom životu. Jedno je suosjećajno srce, a drugo je život po Isusovu križnom putu, ili u skladu s njime, istaknuo je biskup. Osvrnuvši se na aktualno stanje u Hrvatskoj, kazao je kako oduvijek, sve do danas postoji kod nas određeni pokušaj izdići se iz stanja koje nas tišti. Svjedoci smo ovih dana da se ljudi na najvišoj državnoj razini služe i ružnim riječima, jedni druge ocrnjuju, želeći tim putem očitovati tko je veći, viši od drugoga. Biskup je spomenuo kako ga silno pogađa činjenica da nam je Bog 
posvjedočio način na koji je on velik, koji bismo trebali nasljedovati. Dok mi nastojimo osvojiti svemir, izdići se iz naše zemaljske situacije, doseći makrokozmos, Bog se snizio u naše ljudsko stanje, u naš mikrokozmos, postao je u Isusu jedan od nas, patio, trpio, bio krivo osuđen, popljuvan, zgažen, razapet te putem prihvaćanja poniženja i trpljenja promijenio našu ljudsku izgubljenost, izdigao nas u zajedništvo svoga božanskog života. To nas stavlja pred pitanje može li se nekim drugim putem stići u visine, do mjere postojanja za kojom težimo? Sigurno je, kad bi on postojao, da bi ga Bog izabrao. Činjenica da je Bog išao baš putem malenosti, patnje i trpljenja, ohrabruje nas u našim patnjama i trpljenjima. Biskup je kazao vjernicima da dobro znaju, kad u svojoj obitelji imaju one koji s njima pate i trpe, koji ih razumiju, ne žele od njih pobjeći, nego su strpljivi i na svoj način umiru s njima, tada usred tame pobjeđuje svjetlo, onako kako je pobjeđivao Isus Krist u mikrokozmosu svoga ljudskog smrtnog postojanja. Želio bih da nas Isus Krist i ovoga Velikog petka uvjeri u tu božansku logiku, pa da prihvatimo svoje životne situacije, ne bježeći ni iz jedne, svjesni da je on prisutan u svakoj od njih te da u njima s njime pobjeđujemo, ustvrdio je biskup. Neka nas on ohrabri da jedni s drugima budemo supatnici, jedni drugima svojom solidarnošću i ljubavlju blizu, i na taj način u svojoj svakodnevici iskustveno budemo dionici pobjede njegova križa. U našem malom,
svakodnevnom životu po patnjama i trpljenjima s Isusom Kristom događa se Božja pobjeda života. Ako nemamo spremnosti prihvatiti te situacije i pokušavamo ostvarivati neki bijeg, ostajemo sami, postajemo gubitnici, razočarani i ogorčeni, spomenuo je biskup. Zamolio je Gospodina Isusa da nam svojim svjetlom pomogne u tami naše svakodnevice, kako bismo razumjeli tko smo mi u svojim patnjama i trpljenjima, u svojoj prolaznosti i smrti, tko smo po božanskom naumu, po Isusovu božanskom zahvatu ljubavi i solidarnosti s nama na križu. Još je zamolio Isusa neka nas i 
ovoga Velikog petka osposobi da budemo duhovno snažni ljudi u hrvatskom društvu, koji njegovom pomoću hrabro nose sve križeve, i na taj način osmišljavaju svoje postojanje do uskrsne pobjede, koju nam je on obećao i pripravio. Završavajući govor, biskup je poželio nazočnim vjernicima da im i ovoga Velikog petka u tim mislima i nastojanjima bude plodna proslava Isusove muke i smrti.
