Požeški biskup Antun Škvorčević, 20. travnja 2021. u župnoj crkvi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju predvodio je večernje euharistijsko slavlje i krstio dječaka Lea, jedanaesto dijete roditelja Dalibora i Magdalene Mihić. Na početku slavlja kazao je nazočnima da ih je u uskrsnoj radosti pozdravio riječima: »Mir vama!«, koje nisu samo želja nego stvarnost uskrslog Gospodina. Mir je punina života, i uskrsli Gospodin želi drugovati s nama upravo zato da bi nas njome obdario, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako dionici te punine postajemo po svetom krštenju i drugim sakramentima, a konačne njezine ostvarenosti u vječnosti. Izrazio je radost što upravo u uskrsnom vremenu može posjetiti župu Zapolje u tako važnoj prigodi kao što je rođenje novog čovjeka, jedanaestog djeteta u obitelji Mihić. Rekao je da rado dolazi u župe krstiti peto i dalje dijete u obiteljima, kako bi iskazao poštovanje roditeljima takve djece. Naglasio je kako je najveći događaj u Hrvatskoj kad se rodi novi čovjek, jer je tu Bog na djelu i jer se radi o ljudskom opredjeljenju za život. Pred svakim novim životom stojimo zadivljeni i zahvalni, te ga u krštenju povjeravamo Isusu Kristu da ga on privede punini.
U homiliji biskup je rekao kako bi bilo zanimljivo čuti o kojim je temama svaki pojedini sudionik slavlja danas razgovarao sa svojim ukućanima, susjedima ili s nekim drugim ljudima. Naglasio je kako bi bilo korisno analizirati i ono o čem se razgovara u Hrvatskoj na medijskoj, političkoj i drugim razinama. Ustvrdio je da bismo po nekima od tih razgovora mogli nekamo stići, ali da po brojnim drugima, u kojima osim zabave ima i neukusa, ogovaranja, vrijeđanja i klevetanja, po čemu se zasigurno nikamo ne stiže. Spomenuo je kako u tom ozračju imaju posebno značenje Isusove riječi u današnjem evanđeoskom ulomku kojima je on zapodjenuo božanski razgovor o kruhu sa svojim 
suvremenicima, koji se kroz dvije tisuće godina nije potrošio, nego je još uvijek aktualan. Ako se išta isplati danas u Hrvatskoj, to je ponovno osluškivanje Isusa Krista i razgovor s njime, jer na taj način promišljamo o nama s Božjih polazišta, naglasio je biskup. Napomenuo je da naši razgovori o nama kad imaju za polazište sebičnost, zloću i pokvarenost, nemaju životne težine, nerijetko pretaču mrak s jedne na drugu stranu, ostavljajući nas trajno u tami. Ući u dijalog s Isusom Kristom i razgovarati o nama s božanskih polazišta od velike je važnosti, čemu služi čitanje Svetog pisma i slušanju Božje riječi, napose kad se naviješta u bogoslužju.
Na temelju Isusove evanđeoske riječi o kruhu, biskup je podsjetio kako kruhom redovito nazivamo hranu dobivenu od neke žitarice kojom zasićujemo gladni želudac, pri čemu se njegovi hranjivi sastojci u nama pretvaraju u moć života. Zahvalio je Bogu za dar kruha kojim održavamo naš tjelesni život. Ali je podsjetio kako iz iskustva znademo da možemo imati pun želudac a prazno srce. Podsjetio je da postoji jedna dublja glad u nama: glad za puninom, za pravim i istinskim životom, za smislom, jer mi nismo skrojeni na mjeru materijalnog kruha, kojeg možemo sami proizvesti, nego je naše srce stvoreno na mjeru onoga kruha koji nam Bog može darovati. Nakon čudesnog umnažanja kruha kojim je nahranio mnoštvo ljudi, Isus ih uvjerava da je on pravi i istinski kruh života što ga Otac daje s neba nama ljudima. Jedini se Isus Krist usudio za sebe reći da je kruh, jer je on božanska osoba koja je na sebe preuzela našu ljudsku krhkost i gladovanje, da bi svojom božanskom hranom utažio našu glad za puninom života.
Naglasivši da se „hranjivost“ Isusove osobe sastoji u njegovu potpunom predanju za nas, biskup je rekao da ćemo i u ovoj svetoj misi po euharistijskim darovima kruha i vina obnoviti predanje Isusova tijela i prolijevanje njegove krvi „za nas“. Taj Isusov „za nas“ je moć njegove ljubavi s križa koja nas jedina može istinski ishraniti u dubinama našeg srca i duše. Ustvrdio je da je upravo takvom ljubavlju bio ishranjen đakon Stjepan prvomučenik, o čijoj smrti govori ulomak prvog čitanja iz Djela apostolskih. On je poput Isusa položio život za Boga i za čovjeka, i nije se prestrašio ruganja, progona i smrti, nego je bio uvjeren da je Isusova ljubav kojoj je povjerovao moćnija od smrti. Po primjeru njegova života biskup je pozvao sudionike slavlja da u svoj svakodnevni govor o kruhu u Hrvatskoj uključe i božansku istinu objavljenu u Isusu Kristu, kako ne bismo ostali na našim površnim ljudskim pričama kojima ćemo jedni druge bez pokrića uvjeravati da će nam jednom biti bolje. Također im je poručio da je i ono što je obitelj Mihić posvjedočila sa svojim jedanaestim djetetom, na svoj način govor i svjedočenje života za drugoga. Kad netko po jedanaesti puta prihvati život, taj se svojom žrtvom i ljubavlju svrstao na Božju 
stranu. Tko pak drugačije računa negoli Bog, napose ako mu je polazište sebičnost, postaje neplodan s obzirom na život, nastoji uvjeriti sebe i druge kako je dovoljno imati jedno ili dvoje djece, proglašavajući da nije normalno, dapače da je ludo imati više djece. Sebičnost je ta koja govori „dosta“, a ljubav provrela iz neizmjernosti uvijek traži još više i daje što više, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da svoje stavove prema životu pročišćavaju evanđeoskim svjetlom, kazavši da će nam tada svima u Hrvatskoj biti bolje, zato što će nam uz pun želudac duša zahvaćena Božjom istinom biti ispunjena ljubavlju, vječnošću, smislom. Pozvao je sudionike slavlja da mole neka tako bude, sa zahvalnošću svima koji svojim opredjeljenjem za život svjedoče kako vjeruju žrtvi i ljubavi.
Na koncu svete mise biskup je roditeljima Mihić čestitao najprije njihovo jedanaesto rođeno a sada u krštenju preporođeno dijete. Čestitku je uputio i drugim članovima ove brojne obitelji, kao i župljanima zapoljske župe na čelu sa župnikom fra Josipom Šoštarićem jer je krštenjem maloga Lea ona obogaćena ne samo brojčano, nego i milosno. Pozvao je nazočne da poštuju roditelje koji se opredjeljuju za brojnu djecu, jer su oni u službi osobitog dostojanstva naše Hrvatske domovine. Zahvalio im je za sve dobro što ga čine za svoju župu u suradnji s novim župnikom fra Josipom. Nakon svete mise biskup se susreo s članovima obitelji Mihić, zanimao se za život u njihovoj velikoj obitelji, koja ove godine ima dvoje krizmanika i jednog prvopričesnika. Djeci je udijelio darove a roditeljima uručio novčani prilog Požeške biskupije.
