Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 8, 1b-8; Ps 65, 1-3a. 4-5. 6-7a; Iv 6, 35-40.
Evanđelje dana (Iv 6, 35-40)
„Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.“
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
Razmišljanje
Isus nam predstavlja Samoga Sebe kao Ono ga koji ima poslanje od Oca (s kojim je Jedno) — poslanje da spasi sve one koje Mu je Otac dao. Među svima tima nalazi se i svatko od nas koji danas sluša retke ovog Evanđelja i blaguje Njegovo Tijelo (Ja sam kruh života); Tijelo koje otvara put k spasenju — kao što Isus i govori da je Očeva volja da nikoga od onih koje Mu je dao ne izgubi. Cijena za ovo moje i Tvoje spasenje je Njegov vlastiti život. Upravo je to ono čime se hranimo na svakoj sv. Misi. Ako shvaćamo koliku je žrtvu Isus iz ljubavi prema meni i Tebi podnio, onda ćemo na svaku tu Gozbu – žrtvu na koju nas poziva, doći prikladno pripremljeni, oraspoloženi kako bismo doživjeli puninu radosti sudjelovanja u njoj. Dostojanstvo djece Božje nosimo u sebi, no to, istina, dosta često zaboravljamo, a upravo je to smisao Isusova poslanja — da nas podsjeti na to dostojanstvo i da ga obnovi u nama. Također da nas na putu do Očeve kuće hrani kako ne bismo smalaksali tako da nikoga od onih koje Mu je Otac povjerio i kojima Ga je poslao ne izgubi. Molimo Gospodina, da nikada ne izgubimo dostojanstvo djeteta Božjeg.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ima ljudi koji su manje daleko od Gospodina od onih za koje mislimo da su mu vrlo blizu.
(Fulton Sheen, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
