Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Četvrta vazmena
Čitanja: Dj 4, 8-12; Ps 117, 1 i 8-9. 21-23. 26 i 28cd i 29; 1 Iv 3, 1-2; Iv 10, 11-18.
Titular: Našice – sv. Marko Evanđelist – svetkovina zapriječena, prenosi se na ponedjeljak, 26. travnja.
Evanđelje dana (Iv 10, 11-18)
„Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Razmišljanje
…tko izgubi život svoj… naći će ga. (Mt 16, 25) Najamnik razmišlja o tome kako zaraditi što učiniti da bude sit. Kada se pojave poteškoće, kada je život ili ugled u pitanju — on& bježi, skriva se. Dobri Pastir ne kalkulira, ne razmišlja isplati li mi se to ili ne. Samo pravi Pastir ljubi stalo Mu je do drugih, nije ravnodušan kada je u pitanju bol i šteta koja se nanosi ovcama Kome sam ja danas sličniji? Najamniku? Dobrom Pastiru? Ili sam možda ovca kojoj je potrebno da joj netko kaže volim te, stalo mi je do tebe, spreman sam z; te položiti Svoj život?
Ovisno o tome gdje se trenutno u duhovnom smislu nalazim, zamolit ću Boga za milost da vidim u Njemu Lijepog, Dobrog, Jedinog Pastira koji se brine za mene, koji me uzima u Svoje ruke i pomaže mi da živim „punim plućima”. Zamolit ću Ga za milost da i ja mognem biti takav prema drugima. D.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Čovjek koji se ne može osloboditi prošlosti, koji se i dalje vrti u krugu svojih prošlih pogrešaka, grijeha i zabluda, sličan je psu koji je privezan uz lanac, neuspješno i besmisleno juri u krugu oko točka uz koji je privezan.
(Anton Trstenjak, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
