Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 13, 26-33; Ps 2, 6-7. 8-9. 10-11; Iv 14, 1-6.
Klanjanje: Končanica.
Evanđelje dana (Iv 14, 1-6)
„Ja sam Put i Istina i Život.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put.«
Reče mu Toma:
»Gospodine, ne znamo kamo odlaziš.
Kako onda možemo put znati?«
Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«
Razmišljanje
Isus nam danas, u kontekstu Svoga odlaska u Nebo, govori o tome gdje je naše mjesto, naš cilj prema kojem idemo. Često se događa da se živeći na ovoj zemlji toliko navezujemo na ovozemaljsko da sav smisao vidimo samo u tome, da zaboravljamo ili svjesno odbacujemo činjenicu da je smrt kraj našeg života, a nakon nje da dolazi Vječnost s Ocem, s Onim koji nam je ovaj život dao. Isus odgovara na Tomino pitanje o putu kojim bi učenici trebali ići, a ne znaju ga. Kaže da je upravo On taj Put, Istina i Život. Često i nas hvata strah kada se susrećemo sa smrću ili se okrznemo o nju. Isus govori: Neka se ne uznemiruje srce vaše. (Iv 14, 1) Ako svojim načinom života veselimo Oca, služimo drugom čovjeku ne tražeći svoje koristi onda je to Isusov put kojim hodimo i koji ne bi trebao ispunjavati naše srce strahom. Naprotiv, trebao bi ga ispuniti čežnjom i žudnjom za susretom s Onim koji se nalazi na kraju toga puta, koji nam taj put pokazuje i na njemu nas prati — za susretom s Isusom. Ideš li Kristovim putem? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Treba poslušati Krista ne samo kad nas uči ljubiti svoje neprijatelje. Ljubav je potrebna da ostanemo Isusovi učenici.
(Kard. Alojzije Stepinac, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
