Učenici katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice, kojima su se primjereno okolnostima pandemije predstavnički pridružili i drugi srednjoškolci iz Požeške biskupije, napose maturanti, hodočastili su 7. svibnja 2021. Gospi Voćinskoj. Program hodočašća započeo je pokorničkim bogoslužjem pod vodstvom vlč. Krunoslava Siroglavića, vjeroučitelja u Katoličkoj gimnaziji u Požegi, i slavljem sakramenta pomirenja. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Uz župnika i rektora voćinskog svetišta Ivana Ereiza, koncelebrirali su svećenici vjeroučitelji i duhovnici u spomenutim gimnazijama. Biskup je ponajprije Gospi Voćinskoj pred njezinim likom uputio nekoliko pozdravnih poklika, na koji su učenici odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova«. Zatim je riječi pozdrava i zahvalnosti biskupu Antunu uputio požeški maturant Matko Matišić. Kazao je da je ovo hodočašće slika i njihova četverogodišnjeg hoda kroz vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Zahvalio je biskupu Antunu što im je na tom putu bio velika podrška, te ga zamolio da ih i dalje prati svojim molitvama. Jedna pak učenica predala mu je cvijeće.
Pozdravljajući nazočne srednjoškolce, biskup je izrazio radost što danas s njima može biti hodočasnik Gospi Voćinskoj i dionik njihova zahvaljivanja i molitve. Podsjetio ih je da je u njima prisutna posebna životna čežnja koju je u njih Bog ugradio, i da se ta čežnja može ostvariti samo uz njegovi pomoć. Zahvalio je maturantu Matku za riječi pozdrava i dobre želje. Napose je izrazio dobrodošlicu maturantima, poručivši im kako razumije ono što proživljavaju u trenutačnim otežanim okolnostima. Ustvrdio je kako je u našim životima uvijek pomalo stresno i napeto, te ih je pozvao neka se ne boje ni mature, ni onoga što slijedi nakon mature, uzdajući se u Božju pomoć i blizinu. Također ih je pozvao da u ovo misno slavlje uđu srcem koje je budno povjerenjem za Boga i za Isusovu Majku, sabrano i otvoreno za dar kojim ih Isus Krist želi ispuniti.
U homiliji biskup je pozdravio ravnatelje, profesore i djelatnike katoličkih gimnazija i drugih srednjih škola, zahvalivši im što svojom ljubavlju i marom prate učenike u njihovu rastu. Pozdravio je i svećenike koji ih kao njihovi vjeroučitelji i duhovnici podsjećaju da nisu bića životne površnosti, nego one dubine, širine i visine o kojoj je progovorio maturant Matko u pozdravu, a do koje se stiže životom po mjerilima Božjim. Kazao je kako voli hodočašća nazivati „školom u prirodi“, jer nas priroda oko nas, ako smo dovoljno duhovno osjetljivi uvodi svoje otajstvene dimenzije i zakonitosti, te nas poziva da sebe prepoznamo kao jedno od najvećih Božjih djela u njoj.
Primijetivši kako je ovih proljetnih dana nastavila zimska hladnoća, i kako priroda zbog nedostatka topline koja se u ovo doba godine očekuje ne uspijeva rasti i cvasti, biskup je ustvrdio da se nešto slično događa i s nama ljudima kad se ohladimo za Boga i onostranost kojoj pripadamo. Govoreći o prirodnoj zakonitosti rasta, kazao je da on ima svoju vidljivu dimenziju, i mi u ovo doba godine opažamo kako biljni svijet oko nas raste, ali kako se to zapravo raste, otkud dolazi njegova snaga i tko ga u konačnici omogućuje živim bićima ostaje nam nedokučivi misterij Božje stvaralačke moći. Poželio je mladim hodočasnicima da nitko od njih ne ostane na niskoj razini života, već da svatko od njih bude biće koje će uz pomoć Božje blizine i njegovom snagom rasti u svojoj ljudskosti, a onda u tom i drugima oko sebe pomagati. Napomenuvši da nije riječ o tome da budemo viski stasom, nego veliki duhom, kazao je kako nas ovdje u voćinskom svetištu Isusova Majka trajno podsjeća da je ona rodila Sina Očeva koji je oduvijek s Ocem u onom odnosu koji se zove ljubav, da je ta ljubav snaga Duha Svetoga koji ih povezuje u jedno, te da smo mi ovdje na zemlji odjek te nebeske ljubavi. Istaknuo je kako nam taj Sin Očev, u evanđeoskom ulomku poručuje da je on naš najveći prijatelj. »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam… Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane … Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Svakom čovjeku je potrebno u životu mnogo toga materijalnoga, ali najviše nam je potreban prijatelj, ustvrdio je biskup. Kazao je kako je prijatelj onaj koji nam bez računa i kalkulacije, uvijek želi i čini najbolje, a da je prijateljstvo stanje na razini „našeg „biti“, a ne na razini „imati“. Isus Krist je takav prijatelj s kojim se može izrasti do smisla, do neba, do Boga i vječnosti. Da bismo pomogli mladim ljudima tako rasti, otvorili smo i naše katoličke škole, a u svim drugim školama ponudili učenicima vjeronauk, uvjereni da se samo s Bogom, i Isusom Kristom može ostvariti puninu našeg postojanja, a ne tek zadobiti nešto materijalnoga, ustvrdio je biskup. Bog nam je u Isusu Kristu posvjedočio kako nitko od nas nije zanemarivi sitni podatak koji se slučajno pojavio u nekom trenutku povijesti, nego osobe koje on smatra svojim prijateljima i koje želi obdariti najvećim dobrom.
Napomenuvši kako bi bilo zanimljivo da smo prije ove svete mise napravili anketu, pitajući svakoga od nazočnih što smatra prvim i najvažnijim u svom životu, biskup se osvrnuo na novija anketna istraživanja o vrijednostima među mladim u Hrvatskoj. Kazao je da je velik dio mladih stavio Bogu na prvo mjesto, izrazivši radost što su oni time posvjedočili kako znaju da postoje vrednote koje ljudi ne mogu sami sebi proizvesti, nego nam one prethode i ostaju poslije nas. Još je spomenuo kako su nakon Boga mladu u svojim anketnim odgovorima kao najveće vrijednosti naveli obitelj i prijateljstvo. Na temelju toga poručio je mladim hodočasnicima kako je lijepo što se oni na ovom hodočašću žele izmjeriti mjerilima Božjih vrednota: nema veće ljubavi, nego kad netko položi život svoj za prijatelje. Isus Krist je moćnom Božjom ljubavi sebe poklonio za nas, umro za nas na križu. On je najčvršća točka našeg postojanja, jer je u njem Božja ljubav išla za nas do kraj, do u smrti. U svetoj misi postajemo dionici te Božje ljubavi, da bismo uzmogli živjeti po njezinim mjerilima. Bog nam ne zapovijeda ništa drugo, nego da ljubimo. U zapovijedi ljubavi sažete su sve druge zapovijedi. Ona nema prisilnu, nego životvornu snagu, poželjna je jer nas uzdiže na najvišu razinu našeg dostojanstva i smisla.
Prijateljstvo se, za razliku od bratstva i sestrinstva koje je biološka datost, događa kao stvarnost slobode. Dok su nam braća i sestre krvno zadani, te u tom postoji određena prisila, prijatelje slobodno izabiremo, te je ono dragocjena mogućnost posebne razine našeg postojanja. Međutim, nema nekog recepta ni logičkog postupka po kojem si biramo prijatelje i od drugih bivamo izabrani, to je otajstveno događanje, dar slobode, ustvrdio je biskup. Pozvao je mlade hodočasnike da ne budu ravnodušni na činjenicu da su izabranici Božji, te ih je potaknuo da s radošću sudjeluju u slavlju svetih sakramenata, jer su napose krštenje i euharistija znak da nas je Bog izabrao. Naglasio je kako je ljubav o kojoj Isus govori uvijek sebedarje, te da njegova zapovijed da ljubimo jedni druge nije teret, nego lijek protiv individualizma i sebičnosti. Protumačio je da se može „dati život za drugoga“, ne samo fizički, nego u svakom, pa i najmanjem učinjenom djelu iz velikodušnosti, kao što je nastojanja usrećiti svoje bližnje, svako jutro zapitati se kako ne biti na teret drugome, prihvatiti ograničenja karaktera i slabosti bližnjega pokraj sebe. Pozvao je mlade hodočasnike da danas u Marijinom svetištu u Voćinu promisle kako se to daje život za drugoga, nastojeći rasti u svojoj osobnosti po ljubavi kojom ih ljubi Isus Krist i koja je u njima moć da ljube jedni druge i tako uljepšavaju svoju školu, obitelj i domovinu.
Nakon popričesne molitve, sudionici slavlja pozdravili su Isusovu Majku pjevajući »Kraljice neba, raduj se«. Zatim je biskup u ime nazočnih hodočasnika predvodio Čin povjere Majci Božjoj, a oni su na kraju odgovorili pjevajući »Blažena ti što povjerova«. Potom su svi sudionici ovoga svibanjskog hodočašća u godini u kojoj posebno štovanje iskazujemo sv. Josipu, izmolili molitvu pape Franje njemu u čast.
Biskup je potom uputio čestitku gimnazijalcima iz Nove Gradiške – Mihaelu Božiću, Domagoju Ivaniševiću, Heleni Kurić i Mariji Kurić – koji su na čelu sa svojim mentorom vlč. Markom Dušakom osvojili prvo mjesto na biskupijskoj vjeronaučnoj olimpijadi za srednje škole, te im je uručio prigodnu nagradu, a svi su njegovu čestitku popratili pljeskom. Također je čestitao vlč. Krunoslavu Siroglaviću, vjeroučitelju u Katoličkoj gimnaziji u Požegi i vjeronaučnoj ekipi koja je pod njegovim mentorstvom osvojila drugo mjesto te je izborila nastup na nacionalnoj vjeronaučnoj olimpijadi iduće srijede, poželjevši im svima daljnji uspjeh. Mladim pak hodočasnicima na kraju je kazao neka odu s hodočašća svojim kućama ispunjeni blizinom Božjom koja ne vara, i Marijinom majčinskom ljubavlju te neka se nitko od njih ne udalji od Isusa Krista, istinskog prijatelja. Maturantima je pak poželio uspjeh na maturi, a svima drugima dobar završetak školske godine. Zahvalio je svima koji su omogućili ovo hodočašće: voćinskom župniku Ivanu Ereizu i njegovim suradnicima, kao i profesorima i svećenicima koji su dopratili mlade hodočasnike, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.
Nakon misnog slavlja i kratke okrijepe sudionici hodočašća zadržali su se u kratkom programu koji su pripremili djelatnici Katoličke gimnazije u Požegi. Program se sastojao od dva dijela: sportskog i kviza iz općeg znanja. U sportskom dijelu sudjelovalo je šest ekipa u šest disciplina – trčanje sa štafetom, utrka s balonima, povlačenje užeta, tehniciranje s loptom, skakanje u vreći i utrka na tačke. Najbolji među mladićima bili su učenici Katoličke gimnazije iz Požege, a među djevojkama učenice Katoličke gimnazije iz Virovitice. U kvizu su najbolji bili učenici 4 a razreda Katoličke gimnazije u Požegi. Susret je završio zajedničkom molitvom u Gospinom svetištu.
