Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 3. lipnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i požeških gradskih župa, te vjernicima grada Požege. Pozdravljajući brojne sudionike slavlja, biskup je rekao da nas svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo, kako se pučki naziva u Slavoniji – podsjeća da smo obdareni velikim otajstvom: prisutnošću Isusa Krista u euharistiji onom snagom ljubavi kojom je on pobijedio smrt na križu i uskrsnuo. Kazao je da želimo danas toj prisutnosti Kristovoj iskazati sasvim posebno poštovanje i odanost, otvoriti mu ponovno prostore svoga srca, svoga života i svojih obitelji, da on u njima može biti ne samo prisutan, nego i ostvarivati djelo svoje ljubavi, te nas vjernike župa grada Požege međusobno povezivati u zajedništvo svoje Crkve po snazi njegove ljubavi u svetoj euharistiji.
U homiliji biskup je spomenuo kako se još prebrojavaju glasački listići drugog kruga lokalnih i regionalnih izbora u Republici Hrvatskoj, održanog prošle nedjelje. Napomenuo je kako su se pripadnici različitih stranaka i nezavisni kandidati svojim programima natjecali zadobiti povjerenje birača, u uvjerenju da je upravo njihov program najbolji za poboljšanje našeg života i općeg stanja u Hrvatskoj. Ustvrdio je kako na svetkovinu Tijelova ne nastupa pred nas neki stranački vođa, nego Isus Krist sa svojim programom vlastite krvi. Polazeći od naviještene Božje riječi u prvom čitanju iz 
Knjige izlaska, istaknuo je kako je Bog s tim svojim programom u Isusu Kristu započeo još u Mojsijevo vrijeme, kad je – u želji da bude blizu čovjeku, te ga prati na životnom putu i dovede do cilja, do smisla njegova postojanja u nebeskom kraljevstvu – s njime sklopio savez na brdu Sinaju. Biskup je ustvrdio da se je čovjek u tom savezu obvezao biti vjeran Bogu, da će vršiti njegovih deset riječi, koje nazivamo deset Božjih zapovijedi. Protumačio je znakovitost obreda sklapanje saveza: krvlju žrtvovanih životinja bilo je najprije poškropljeno dvanaest stećaka, predstavnika dvanaest plemena Izraelovih, a zatim je bio poškropljen narod, uz Mojsijeve riječi: »Ovo je krv saveza koji Gospodin sada s vama sklapa«. Govoreći o višestrukom značenju krvi, biskup je ustvrdio da je krv ponajprije znak života. Dok teče u nama krv, dotle se naš organizam hrani i mi živimo. Osim toga krv je znak rodbinstva, te govorimo o krvnom srodstvu kojim su povezani članovi jedne obitelji. Bog, dakle, hoće život i hoće krvno srodstvo s čovjekom, ustvrdio je biskup.
Naglasio je kako je pisac poslanice Hebrejima u drugom čitanju naznačio da je Bog svoju inicijativu s brda Sinaja, svoju želju da bude u krvnom srodstvu s nama ljudima, konačno i u punini ostvario u Isusu Kristu, Sinu svome odvijeka koji je postao čovjekom. Krv žrtvenih životinja staroga saveza zamijenjena je krvlju novoga i vječnoga saveza, a to je krv Isusa Krista koja je na križu prolivena za čovjekovo konačno spasenje. Produbljujući govor o krvi Kristovoj na temelju evanđeoskog ulomka o onome što se dogodilo na Posljednjoj Večeri, biskup je naglasio da snaga i moć krvi Kristove, konačne savezničke krvi, nije u njezinu prirodnom značenju, nego u moći njegova posvemašnjeg predanja Ocu i njegove ljubavi za nas. To je snaga saveza koji je Bog na križu u Sinu svome Isusu Kristu sklopio s nama, i koji je na sakramentalan način prisutan 
u svetoj euharistiji. I kad mi po Isusovu nalogu: »Ovo činite meni na spomen!«, u svetoj misi uzimamo kruh i vino i izgovaramo Isusove riječi: »Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati« i »Ovo moja krv koje će se proliti za vas«, postajemo dionici toga novog saveza u krvi Kristovoj, krvi savezničke ljubavi, koja nas je otkupila da zadobijemo vječnu baštinu, kako veli pisac poslanice Hebrejima. Ističući kako nas Gospodin Isus po svetoj misi i pričesti želi imati trajno uključene u navedeni božanski dinamizam, biskup je ustvrdio da je u svetoj euharistiji prisutan sav božanski program ljubavi koja krvlju Sina Očeva pobjeđuje na križu, otvarajući vječnost za svakoga onoga tko joj povjeruje i tko je usvoji kao sastavni dio svoga postojanja.
Pozvao je sudionike slavlja da danas s obnovljenim osjećajima ispovjede vjeru u Božju snagu koju je Isus Krist unio u nemoć našeg postojanja, u njegovu ljubav koja pobjeđuje i koja nas čini dionicima Božjega vječnog zajedništva. Također ih je pozvao da Bogu zahvale za njegov program, koji nije politički kratkoročan niti interesno nemoćan, nego dugoročno božanski i moćan onoliko koliko je moćna božanska ljubav. Podsjetivši sudionike slavlja da se po svetim sakramentima, napose po sakramentu svete euharistije ostvaruje Crkva, biskup je ustvrdio da je Božje savezništvo s čovjekom na djelu upravo po svetim sakramentima, nas oni izvode iz našeg ljudskog, počesto nemoćnog svijeta i uvode u Božji svijet. Pozvao ih je da uz zahvalnost Isusu Kristu za njegov program savezničke ljubavi, tijelovskom procesijom koja će uslijediti, posvjedoče da taj program shvaćaju, da se po svetoj misi u nj uključuju i da po svetoj pričesti postaju njegovi dionici. Izrazio je radost što će danas zajedno s njima moći biti dionik takvog svjedočanstva vjere u Požegi.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je euharistijska procesija središtem grada, u kojoj su sudjelovala djeca u bijelim haljinama, vjernici odjeveni u narodne nošnje, članovi vjerničkih i građanskih udruga, društava i postrojbi, predstavnici vojske i policije i mnoštvo drugih vjernika. Sudionici procesije zaustavili su se ispred zgrade Biskupskog doma na Trgu Svetog Trojstva gdje je održan program euharistijske postaje. Potom su nastavili hod prema franjevačkoj crkvi Duha Svetoga, gdje je tijelovska pobožnost završena euharistijskim blagoslovom. Prethodno je biskup zahvalio svim sudionicima ove tijelovske pobožnosti, a osobito djeci, kojoj je poželio da još puno godina istom bjelinom duše sudjeluju na ovakvim slavljima.
