Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
PRESVETO SRCE ISUSOVO
Svetkovina
Čitanja: Hoš 11, 1. – 3-4. 8c-9; Ps Iz 12, 2-3. 4bcd. 5-6; Ef 3, 8-12. 14-19; Iv 19, 31-37.
Titular: Antunovac – Presveto Srce Isusovo – svetkovina.
Klanjanje: Nova Gradiška – Kraljica Svete Krunice.
Evanđelje dana (Iv 19, 31-37)
„Probode mu bok i odmah poteče krv i voda.“
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
Razmišljanje
Danas slavimo svetkovinu Presvetog Srca Lugova. Srce je simbol ljubavi, osjetljivosti, predanosti, no ono je također dio nas k0Ji je vrlo sklon povredama i patnji. Svatko od nas proživljava različite osjećaje i emocije povezane s onim što simbolizira srce, kada to pomnožimo s Vječnošću, možemo (ili pak ne možemo) niti zamisliti kroz Što sve prošlo, što je sve proživljavalo i kako se osjećalo Isusovo Srce.
U današnjem Evanđelju slušamo o najdramatičnijem i najekstremnijem izrazu Božje ljubavi prema čovjeku – probijanju Isusova Srca kopljem. Međutim, Isusovo je Srce patilo cijelo vrijeme tijekom Njegova zemaljskog Života; trpjelo je odbačenost, neshvaćenost, izdaje… Ipak, ima nešto nevjerojatno i najvjerojatnije nedostižno za nas ljude: unatoč svim tim patnjama Isusova Srca, Ono nikada nije prestalo voljeti. Naprotiv, Što više trpjelo, to je više ljubilo…
Ovo je neizmjerna tajna ljubavi koja nije od ovoga svijeta. Međutim, svaki vjernik kršćanin sudjeluje u toj ljubavi. Svatko može trebao bi voljeti po uzoru na Ljubav ranjenu na križu, svaki bi vjernik trebao makar težiti tome da postigne barem dio od mjere ljuba vi Isusove. Prava se ljubav poznaje u patnji – kada se osjećamo kao Isus na križu. Sveta Majka Terezija iz Kalkute govorila je da ljubav nije prava ljubav ako nas ne košta ni žrtve, ni posvećenosti, ni truda. Mnogi sveci u tom pogledu mogu nam poslužiti kao primjer.
Zamisli se nad svojom ljubavlju, provjeri svoju ljubav, ali ne onda kada je sve u redu, lijepo i ugodno, već onda kada patiš, kada je teško, kada drugi ne razumiju, odbacuju, povrjeđuju…
Presveto Srce Isusovo, budi nam primjer, nadahnuće i osnaženje u našoj ljubavi.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
