Petak jedanaestog tjedna kroz godinu

Rembrandt – Prispodoba o ludom bogatašu, 1627.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Petak
Svagdan

Čitanja: 2 Kor 11, 18. 21b-30; Ps 33, 2-3. 4-5. 6-7; Mt 6, 19-23.


Evanđelje dana (Mt 6, 19-23)

„Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji,
gdje ga moljac i rđa nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
Doista, gdje ti je blago,
ondje će ti biti i srce.
Oko je tijelu svjetiljka.
Ako ti je dakle oko bistro,
sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
Ako ti je pak oko nevaljalo
sve će tijelo tvoje biti tamno.
Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna,
kolika će istom tama biti?«


Razmišljanje

Reče Isus svojim učenicima: »Ne zgrćite sebi blago na zemlji… …gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.« (Mt 6, 19.21) Isus se ovim, naizgled vrlo jednostavnim, riječima današnjeg Evanđelja obraća također i nama. Svi mi znamo što to znači zgrtati nešto. Svi isto tako intuitivno osjećamo što je to blago. za svakoga blago može predstavljati nešto drugo. Drugim riječima, blago je ono što je određenoj osobi važno. Mala djeca skupljaju svoje blago negdje na skrivenom mjestu da im ga netko ne bi uzeo. Nekada su to za djecu bile stvari koje bi negdje pronašli – stari švicarski nož, neki sjajni kamenčići pronađeni u polju ili na plaži. Za odrasle su to u različitim vremenima bile kovanice, nakit, drago kamenje, umjetnička djela. U Isusovo vrijeme, na primjer, bilo je to lijepo ruho, sukna, biseri ili alati ili pak neke druge vrste proizvoda od metala. Danas, na primjer, imamo državnu blagajnu. Neki roditelji govore svom djetetu: Ti si moje blago, dakle, netko vrlo važan. Imamo i prispodobu o biseru zbog kojega je neki čovjek prodao sve što je imao da bi si ga mogao priskrbiti. Blago je, dakle, najjednostavnije rečeno, nešto što za čovjeka predstavlja veliku vrijednost, stoga to nešto traži da bi ga mogao prikupiti što je moguće više. Skupljanje blaga obično se odvija na štetu drugih stvari, ovisno o cijeni toga blaga.

Isus, s druge strane, skreće pozornost na oči tu činjenicu da sve materijalne stvari nakupljene na ovoj zemlji mogu biti izgubljene. Lijepu odjeću mogu uništiti moljci, meta I ne stvari može nagristi hrđa, a druge mogu ukrasti lopovi. Dakle, što god materijalno ovdje prikupimo, ustvari nemamo garanciju da to neće izgubiti na svojoj vrijednosti ili da nam netko drugi neće to nešto jednostavno oduzeti. Je li, dakle, vrijedno pridavati veliku važnost gomilanju blaga na ovoj zemlji? Svi imamo iskustvo prolaznosti i ograničenosti vreme na. Obično svi imamo osjećaj da nam ga je premalo. Često na kraju dana imamo osjećaj da smo još nešto trebali učiniti, ali je nažalost, prekasno. Nitko ne može povratiti vrijeme koje je prošlo. Imamo samo jedno vrijeme, valja ga, dakle, dobro iskoristiti, kako kasnije, iz perspektive proteklih godina, ne bismo imali grižnju savjesti da smo to svoje vrijeme potratili. Vrijedi pokušati i zamisliti da vrijeme našeg života uskoro istječe. Zbog toga ćemo morati pogledati na njega malo drugačije nego obično. Naći ćemo se pred svojevrsnim sumiranjem onoga što je bilo dobro, i onoga što je bilo loše, što je – iz perspektive smrti – vrijedilo činiti, a što ne. Tako se također može sagledati i svoje prikupljeno blago. Je li vrijedilo truda? Svi također vrlo dobro znamo da u odlasku s ovoga svijeta u taj novi Život sa sobom nećemo moći ponijeti ništa. Nikakvo vidljivo ni opipljivo blago. Čak i ako se nešto dragocjeno položi s nama u grob, ostat će ovdje, na ovoj zemlji i za čovjekovu dušu to nema apsolutno nikakva značenja. Prema tome, u čemu je onda vrijednost blaga o kojem nam govori Isus? Neki suvremeni ljudi govore kako za njima ostaju njihova djeca koja će baštiniti sve ono što su oni, njihovi roditelji, stekli. Drugi, ako su dobro odgojili svoju djecu, govore kako ona predstavljaju potvrdu njihova života. Neki treći tvrde kako besmrtnost stječu svojim znanstvenim ili književnim postignućima. Njihova će besmrtnost biti zapisana kao sjećanje na njih na stranicama enciklopedija ili nekih drugih knjiga, no ima li to važnost za čovjekovu dušu koja ne stanuje ni u knjigama, ni u izumima, kao ni u svijesti drugih ljudi? Ljudska duša naći će se u potpuno drugačijem stanju, koje nema nikakve veze s dobrima i materijom ovoga svijeta. Prema našoj vjeri, naša će duša dospjeti u Nebo, pakao ili čistilište. Što će pak biti odlučujuće u kojem od ovih stanja će se naći moja duša? Koje blago ću ponijeti sa sobom? Hoće li to biti blago svjetla ili tame? Sjećamo se iz evanđeoskog nauka da je svjetlost sam Isus i djela koja je On činio. Tamom je pak nazvano sve što je povezano sa Sotoninim djelovanjem i mjestom na kojem se on nalazi. Stoga bi se ukratko moglo reći da su sva djela koja činimo u skladu s Kristovim naukom, na poticaj Duha Svetoga, iz ljubavi prema Bogu i drugom čovjeku, naše blago koje ćemo sa sobom ponijeti u Vječnost. To je ono tko sam ja uistinu u svom srcu, gledano očima Božjim, bez pretvaranja, bez samoobmanjivanja. Nije čak toliko važno ni to kako drugi ljudi gledaju na nas jer i oni mogu jednostavno pogriješiti. Važno j kako nas vidi Bog koji ne griješi u prosudbi. Obično i naša savjest dobro prosuđuje naše ponašanje. Zato postoji ovaj dodatni, najvažniji kriterij, a to je Evanđelje. U kontekstu korona virusa koji je doista zaplašio i zatočio cijeli svijet, pokazalo se da ljudima nije toliko puno potrebno za svakodnevni život. Neki govore da smo prebrzo nagomilali previše materijalnih dobara koja se ne daju pohraniti, a zatim smo ih morali bacati, a u konačnici čak nismo stigli uživati u njima. Primjera radi, mnogi kupuju kuće, stanove, imaju ih čak po nekoliko, to se posebno vidi među onima koji predaju imovinske kartice. Kao što znamo, kuće se, između ostaloga, grade i od pijeska, a koliki je trošak za to? Već sada se govori da se potraga za ležištima pijeska može usporediti s potragom za ležištima nafte ili zlata. Pijesak se već vadi s morskog dna, zbog čeka nestaju mali otoci, nestaju čitave plaže i obalni pojasevi, čime se obale čitavih država izlažu razornom djelovanju morskih valova. Ovo je samo jedan od primjera uništavanja prirodnog okoliša i narušavanja ekosustava. primjerice, proizvodnja mobilnih telefona ili drugih uređaja s jamstvom od svega dvije godine, nakon čega treba kupovati nove. Zalihe mineralnih ležišta su ograničene, dakle neće se moći eksploatirati u nedogled. Gospodine Isuse Kriste, molim Te, promijeni moje srce kako bih, poučen iskustvima protekle godine, mogao uživati u onome što imam i ne tražiti blago na ovoj zemlji, kako bih Ti znao svojim životom zahvaljivati za istinsko blago koje si mi dao za cijenu svoje Predragocjene Krvi – Život vječni s Tobom u Nebu. Amen. A.S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)