U Domu sv. Augustina u Velikoj od 20. do 23. lipnja pod vodstvom dr. Ivana Bodrožića, profesora na Bogoslovnom fakultetu u Splitu održane su duhovne vježbe za tridesetak mladih svećenika Požeške biskupije do 10 godina misništva. Tema duhovnih vježbi bila je: »Biti svećenik u vrijeme relativizma«. Završnog dana duhovnih vježbi, 23. lipnja euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Augustina predvodio je biskup Antun Škvorčević.
Polazeći od Isusovih riječi iz naviještenog evanđeoskog ulomka »Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati«, biskup je u homiliji spomenuo kako smo u sinoćnjoj nogometnoj utakmici između Hrvatske i Škotske reprezentacije prepoznali naše reprezentativce po plodovima dobre igre i ostvarene pobjede. Izrazio je uvjerenje da svećenike u duhovnim vježbama navedena utakmica nije odviše rastresla, nego da im je bila i od pomoći u njihovu propitivanju jesu li plodovi po kojima se prepoznaje njihov svećenički život oni po kojima pobjeđuje Gospodin Isus ili nešto drugo. Kazao je kako ga uvijek snažno potiče na razmišljanje žar, strast i zauzetost koju navijači iskazuju za jednu tako relativno sporednu stvar u životu kao što je nogometna igra, te da zbog podrške svojih navijača nogometaši bolje igraju i lakše pobjeđuju, kako je sinoć izjavio izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. Ustvrdivši kako je Gospodin Isus svojim svećenicima povjerio najveće blago, da kao njegovi najbliži prijatelji i suradnici budu navjestitelji njegove pobjede nad smrću, slavitelji i djelitelji njegovih božanskih dobara ljubavi, biskup je upitao nazočne svećenike postoji li u njima sličan žar, strast i želja kao kod nogometnih navijača da po njihovoj zauzetosti i raspoloživosti u ljudima pobijedi Isusovo djelo spasenja. Ustvrdio je da u slučaju izostanka njihova mara u izvršavanju svoga poslanja neće Isus Krist biti gubitnik, ali da bi se oni mogli naći na gubitničkoj strani.
Biskup je to povezao s ulomkom prvog čitanja iz Knjige postanka, u kojem Bog, sklapajući savez s Abramom upućuje utješne riječi: »Ne boj se, Abrame! Ja sam ti zaštita« i obećava mu veliku nagradu. Ustvrdio je kako Bog pokreće inicijativu i želi biti saveznik s čovjekom a za uzvrat traži vjernost. I pronašao je takvog čovjeka u Abramu koji »povjerova Gospodinu i uračuna mu se to u pravednost«, kako jezgrovito primjećuje sveti pisac. Podsjetivši da se u ono doba savez s Bogom i općenito s ljudima sklapao obrednim prinošenjem žrtve određenih životinja, biskup je naglasio Abramovu zauzetost da otjera ptice grabežljivice što su htjele razgrabiti meso žrtvovanih životinja, i na taj način ugroziti sklapanje savez, koji je imao dva cilja: Abrahamovo potomstvo i zemlja u kojoj će boraviti, dobra koja on nije ničim zaslužio. Primjenjujući to na sudionike duhovnih vježbi, koje je Gospodin iz samo njemu poznatih razloga pozvao u svećeništvo a oni mu poput Abrama povjerovali, biskup ih je podsjetio kako su tim svojim vjernim odgovorom omogućili Gospodinu da u njima ostvaruje svoj naum i svoje djelo u ovom povijesnom trenutku i na ovim prostorima našega hrvatskog naroda. Također ih je podsjetio da su oni trajno izloženi raznim pticama grabežljivicama koje žele razoriti i uništiti savezništvo s Bogom koje je Isus Krist s njima sklopio u svetom krštenju, a osobito u svetom redu. Izrazio je uvjerenje kako su u ovim duhovnim vježbama donijeli odluku da se nikad neće prestati truditi oko toga da njihovo opredjeljenje kojim su povjerovali Gospodinu uvijek ostane čvrsto. Pozvao ih je da se u svom svećeničkom životu i djelovanju ne prepuste prosječnosti, još manje lijenosti, jer uz pomoć milosti Božje mogu biti žarki i revni, vjerom budni i srcem posvemašnje raspoloženi za djelo koje im je povjereno, ispunjeni poštovanjem jedni prema drugima i prema vjernicima. Poručio je svećenicima da je njihovo poslanje poput igre u koju ih je Bog uključio da kao njegovi igrači u suradnji s njime i jedni s drugima ostvare životnu pobjedu.
Napomenuvši kako u današnjem kratkom evanđeoskom ulomku o stablu koje se prepoznaje po plodovima, evanđelist sedam puta spominje riječ „plodove“, biskup je naglasio da se svećenička plodnost očituje u duhovnom pogledu. Nije slučajno, kazao je, da se u mnogim našim krajevima svećenika naziva „duhovnik“ ili „duhovni otac“, napomenuvši kako je tužno kad svećenik izgubi svoj duhovni identitet. Još je rekao kako nas svećenike smeta kad političari, gospodarstvenici i neki drugi ljudi u javnosti zastupaju određene sustave koji nisu vrijednosne naravi, i kako nas ne oduševljavaju ljudi blijedih uvjerenja i slabih opredjeljenja. No, mora nas još više smetati, ustvrdio je, ako poneki svećenik postane takav s obzirom na evanđeoski vrijednosni sustav. Zamolio je Gospodina da svakoga od njih po svakodnevnoj molitvi i slavljenju svete mise tako milosno ražari da mogu biti onakvi svećenici kakve ih je on smislio kad ih je pozvao da budu njegovi poslanici. Zahvalio je voditelju duhovnih vježbi što je prihvatio ovih dana biti zajedno s njima i prebirati po istinama o njima evanđeoskim putem, a sudionicima je zahvalio što su imali raspoloživost slušati ne samo ušima, nego pozornim i za Boga znatiželjnim srcem, te se novim žarom vjere opredjeljivati za Boga. Povjerio je Gospodinu da uzdrži u njima sve dobro koje je u njima ovih dana Duh Sveti probudio, kako bi se po plodovima, koje će u životu očitovati, prepoznalo tko su i koliko su Gospodinovi.
