Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA
Svetkovina
Čitanja: Iz 49, 1-6; Ps 138, 1-3. 13-14ab. 14c-15; Dj 13, 22-26; Lk 1, 57-66. 80.
Titular: Badljevina, Crnac, Slavonski Kobaš, Špišić Bukovica, Požega – Sv. Ivan Krstitelj – svetkovina.
Klanjanje: Zapolje.
Evanđelje dana (Lk 1, 57-66. 80)
„Ivan mu je ime!“
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Razmišljanje
Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, bio je pobožan čovjek, čak i židovski svećenik koji je po dužnosti bdio u Hramu pa je stoga mogao ulaziti u najsvetije mjesto u Hramu i tamo predavati Bogu svoje molitve. Mnoge godine života molio je Boga da on i njegova supruga Elizabeta dobiju dijete. U Bibliji se činjenica da par ima potomstvo tumači kao znak posebnog blagoslova. Moguće je da su i ljudi iz Ain Karima, gdje su živjeli, također smatrali da u njihovoj obitelji nema blagoslova; a i Zaharija sam mogao je biti ogorčen što ga Bog, iako Mu služi – ne uslišava. Godine su prolazile, i činilo se da njihove molitve ostaju bez odgovora, činilo se da ih je Bog zaboravio. Međutim, Bog ima Svoj plan ljubavi i za ovu obitelj. Možda je želio naučiti Zahariju da On ne zaboravlja naše molitve; poručiti mu da “On pamti” i poučiti ga većoj vjeri, povjerenju i ustrajnosti u molitvi. Kada su Zaharija i njegova supruga već bili u poodmakloj dobi, jednog mu je dana Bog progovorio dok se molio u Hramu i rekao da će mu supruga roditi sina kojemu će dati ime Ivan. Ivan na hebrejskom znači „Bog je iskazao milosrđe, milost” ili „Bog je milosrdni darovatelj”. Međutim, Zaharija je posumnjao da je to moguće, nije povjerovao Božjem glasniku Gabrijelu i zatražio je znak. Taj znak bio je gubitak govora i sluha sve do trenutka djetetova obrezanja, o kojem govori današnje Evanđelje. Zaharija je dobio devet mjeseci za razmišljanje o svojoj nevjeri. Tek riječ Ivan – Bog je milosrdan – otvara njegova usta. Nadbiskup Lođa, Ryś, komentirajući ovaj odlomak, istaknuo je kako Zaharija nije rekao: Zvat će se Ivan, već kako u izvornom tekstu i nekim prijevodima stoji: Zove se Ivan, jer je Ivana Bog već nazvao upravo tim imenom. Nakon devet mjeseci šutnje, Zaharija više vjeruje Bogu. Ima iskustvo da je Njegova Riječ istinita i sve u svom životu počinje nazivati onako kako to Bog naziva. Napušta svoje ja, svoje ideje i prihvaća Božji plan. Dopušta Bogu da ga vodi i možda mu baš zato polazi za rukom tako divno odgojiti sina. Ivan Krstitelj postao je Kristov prethodnik, on je pripremio put Gospodinu, on je prvim Isusovim učenicima pokazao Jaganjca Božjega, a i sam Krist ga je izdvojio nazvavši ga „najvećim među prorocima”. Gospodine, Ti koji imaš Svoj ljubavni plan za svakoga od nas – pomozi nam da ga iščitavamo i ispunjavamo. K.K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
