Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Trinaesta kroz godinu
Čitanja: Mudr 1, 13-15: 2, 23-24; Ps 29, 2 i 4. 5-6. 11-12a i 13b; 2 Kor 8, 7. 9. 13-15; Mk 5, 21-43 ili kraće Mk 5, 21-24. 35b-43.
Evanđelje dana (Mk 5, 21-43)
„Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Razmišljanje
Današnje Evanđelje donosi pred nas dvije osobe: djevojku koja umire i ženu koja već dvanaest godina pati od krvarenja.
Zastanimo na trenutak i budimo uz ovu ženu koja pati. Evanđelist Marko opisuje njezine muke koristeći grčku riječ mastigos, koja se prevodi kao bič.
Možda većina nas teško može uopće zamisliti kroz što je sve ova žena morala proći, mučeći se ne samo zbog tjelesnih tegoba, već i zbog propisa Zakona po kojima je ona, zbog takve bolesti, u očima društva smatrana nečistom, kao i oni kojih bi se ona dotaknula. U njezinoj patnji možemo pronaći mnoge paralele s onim što proživljava Isus, posebno u sceni bičevanja.
Izniman je stav ove žene, njezina odlučnost, nepopuštanje pred beznađem i neprestano nastojanje da ozdravi. Kad joj medicina nije mogla pomoći, čula je za Isusa i bez kalkulacija se bacila u more nesklonog joj mnoštva tražeći pomoć od Onoga u kojega je povjerovala. I bila je izliječena.
Mi također u sebi nosimo rane koje krvare kao posljedica grijeha koje smo godinama činili, nepravdi koje smo pretrpjeli i neriješenih situacija. Junakinja današnjeg Evanđelja može nam poslužiti kao uzor odlučnosti koja ne dopušta da nam bude oduzeta nada i traženja od Boga takve vjere koja će nas spasiti. D.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
