Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Post 23, 1-4. 19: 24, 1-8. 62-67; Ps 105, 1-2. 3-4a. 4b-5; Mt 9, 9-13.
Evanđelje dana (Mt 9, 9-13)
„Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“
U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Razmišljanje
Kada Bog poziva čovjeka u Svoju službu, čini to tako da ga poštuje u njegovoj cjelovitosti i integritetu. On u Svojoj svemoći nikoga ne prisiljava niti muči, već strpljivo i u ljubavi čeka ostavljajući čovjeku izbor, ovisno o okolnostima. Taj izbor ponekad nije lak i donošenje odluke može čovjeka koštati. Ne biva uvijek kao u Matejevu slučaju da je odgovor brz, iskren i potpun. Matej je bio carinik, ubirač poreza, grješnik u očima ljudi. Jedino je Isus bio u stanju vidjeti u Mate-ju puno više od grijeha, vidjeti čovjeka i njegovu slabost. Vidjeti čovjeka koji bi mogao puno učiniti za Božje Kraljevstvo. Pozvao ga je i privukao Sebi Svojom velikom ljubavlju i iskazanim milosrđem. I učinio ga je Svojim apostolom, jednim od onih koji su Mu bili najbliži.
Svi smo mi pozvani, bilo kroz životni poziv ili drugačije, slijediti Krista i živjeti kršćanskim životom. Bog je svakoga od nas stvorio za specifičnu zadaću, službu i misiju, svakoga ponaosob. Štoviše, pozvao nas je na jednu zajedničku misiju čiji je svatko od nas važan dio – da na ovom svijetu damo svjedočanstvo o Njemu.
Bog ništa ne čini uzalud. On uvijek točno zna što radi. U to možemo biti sigurni. W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
