Poštovani i dragi sudionici znanstvenog skupa!
Kao pastir najmlađe članice Đakovačko-osječke crkvene pokrajine želio bih vas s osjećajima osobitog poštovanja sve pozdraviti na čelu s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom, nadbiskupom i metropolitom u miru Marinom, srijemskim biskupom Đurom te đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom. Od srca zahvaljujem Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, napose njezinu dekanu prof. dr. Vlatku Dugaliću za organiziranje znanstvenog skupa o Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini. Naime, pitao sam se i sam, je li mlada Metropolija – tek je napunila 13 godina – zavrjeđuje da se o njoj raspravlja na znanstvenom skupu i što bi bila njegova svrha. Prošloga 28. lipnja na znanstveno-stručnom simpoziju u Požegi o „800. obljetnici Požeškoga zbornog kaptola sv. Petra“ raspršile su mi se određene sumnje o smislenosti toga pothvata. Uvjerio sam se, naime, kako i sam pregled povijesti spomenutoga Kaptola oslobađa od napasti obranaškog pristupa pitanju osnutka Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i potvrđuje razložnost ovoga znanstvenog skupa u njegovu nastojanju da obrazloži važnost osnutka Metropolije. Povijest Kaptola argument je u prilog uspostave naše crkvene pokrajine snažniji od onoga kojim sam se služio kad sam se zauzimao za slavonsku Metropoliju. On se sastojao u isticanju činjenice kako Crkva u svim hrvatskim regijama ima svoje metropolijsko središte, koje joj daje ne samo crkveno nego i opće društveno značenje i dostojanstvo te da to treba imati i Slavonija. No, ona ga nije mogla ostvariti prije nego je osnovana Požeške biskupije, jer je gotovo polovica Slavonije bila u sastavu Zagrebačke nadbiskupije.
Požeški zborni kaptol sv. Petra utemeljen je koncem 12. ili početkom 13. stoljeća u krilu Pečuške biskupije a kao „locus credibilis“ imao je u svom djelovanju puno šire značenje od biskupijskog. Osmanlije su osvojile Slavoniju 1536. godine te je Kaptol prešao iz Požege u Madžarsku, potom u Slovačku da bi se ondje ugasio. Nakon oslobođenja od Osmanlija, upravu Prepoziture Kaptol, u čijem sastavu je i Stari grad gdje je bilo sjedište Zbornoga kaptola i dobra s njime povezana preuzeli su kanonici Zagrebačke biskupije. Nedugo nakon toga uprava kaptolskih dobara sa Starim gradom bila je dodijeljena srijemskom biskupu Franji Josipu Verniću gdje će stolovati i trojica njegovih nasljednika do sjedinjenja Srijemske biskupije s Đakovačkom ili bosanskom 1773. godine. Navedena dobra Požeškoga zbornog kaptola otada su vlasništvo Đakovačkoga stolnog kaptola, sve do 1873. kada su prodana.
No, povijest se nije ovdje zaustavila. Nakon osnutka Požeške biskupije memorija srednjovjekovnoga Zbornog kaptola ugrađena je u Požeški stolni kaptol sv. Petra, koji je pod nazivom srednjovjekovnoga osnovala Kongregacija za kler u Rimu 1999. godine. Tako je Požeški zborni kaptol sv. Petra po svom kontinuitetu u diskontinuitetu tijekom osam stotina godina povezivao biskupe i kaptole, svećenike i vjernike triju sastavnica današnje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i na svoj način svjedočio o crkvenoj jedinstvenosti prostora Slavonije, Baranje i Srijema. On je stoga svojevrsno obrazloženje i prethodnica današnje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojoj je zadaća njegovati povezanost spomenutih triju mjesnih Crkava u pastoralnom djelovanju u suvremenim okolnostima. Uvjeren sam da će ovaj znanstveni skup šire osvijetliti i produbiti spomenuto pitanje. Nije beznačajno što se on održava neposredno nakon blagdana sv. Ćirila i Metoda, zaštitnika naše Metropolije, dana imenovanja njezinih pastira i osnutka Požeške biskupije. Neka Bog zagovorom i molitvom svete Braće podari uspjeh znanstvenom skupu.
✠ Antun Škvorčević
požeški biskup
