Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Izl 16, 1-5. 9-15; Ps 77, 18-19. 23-24. 25-26. 27-28; Mt 13, 1-9.
Evanđelje dana (Mt 13, 1-9)
„Davaše plod stostruk.“
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
»Tko ima uši, neka čuje!«
Razmišljanje
Oko Isusa se okuplja mnoštvo ljudi željnih slušati Njegov nauk. Danas, u paraboli o sijaču, Isus skreće našu pozornost na to kako slušamo, na kakvo tlo pada to sjeme Riječi. Čujemo mnoge riječi, ali one ne dopiru uvijek do nas i ne utječu na naš život. Ovisno tome čime je naš život ispunjen i s kakvim stavom dolazimo slušati Isusa i Njegovu Riječ, ta nas Riječ može ili ne može dosegnuti ostati u nama kako bi urodila plodom. Riječ je upućena svima na isti način, ali od slušatelja primatelja (odnosno tla) ovisi koje ćemo joj uvjete stvoriti. Postoje razne „vrste“ primatelja u čije dubine, odnosno pličine Riječ pada. Kakva je moja podloga – to moje tlo u koje primam Riječ, kakve Joj uvjete stvaram da se u njemu zadrži i iznikne, da donese rod? Evidentno je da o meni, o mom odnosu i vezi s Bogom ovisi hoće li taj urod biti stostruk, šezdesetostruk ili tridesetostruk. Zastani na trenutak nad ovom Riječju – razmotri Je i dopusti Joj da se nastani u Tebi, da izraste, i Ti skupa s Njom. H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
