Na 26. obljetnicu vojno-redarstvene akcije “Oluja”, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza 2021. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali za domovinu te za poginule i nestale hrvatske branitelje. Koncelebrirali su svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova i svećenici iz požeških župa. Sudjelovali su roditelji poginulih branitelja, članovi udruga hrvatskih branitelja, predstavnici Hrvatske vojske i policije, različitih ustanova Grada Požege i Županije Požeško-slavonske na čelu sa županicom Antonijom Jozić i gradonačelnikom Željkom Glavićem. 
Među vjernicima bili su i bogoslovi Požeške biskupije, koji danas započinju svoj petodnevni ljetni susret u Velikoj, pripravljajući se za blagdan sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. U pozdravu na početku slavlja upućenom svima nazočnima biskup Antun je kazao kako se danas želimo zaustaviti pred Bogom te mu iskazati zahvalnost za slobodnu i neovisnu hrvatsku državu i povjeriti Isusovoj žrtvi ljubavi sve one koji su za nju dali svoje živote, kao i trpljenja njihovih najbližih i moliti za Božje svjetlo onima koji vode našu domovinu, 
kako bi to bilo u skladu s Božjim naumom, utemeljeno u evanđeoskim vrijednostima, utkanima u 13 hrvatskih stoljeća, a kojima se na najbolji način služi općem dobru svih građana. Podsjetio je da danas slavimo obljetnicu posvete Bazilike sv. Marije Velike u Rimu, najstarije crkve na zapadu posvećene Blaženoj Djevici Mariji, čijoj je majčinskoj ljubavi povjerio sve poginule i nestale u ratu i zamolio njezinu utjehu svima koji za njima tuguju.
U homiliji biskup Antun je kazao: “Sloboda je silno izazovna stvarnost. Ona je pokretač Božjega i ljudskog djelovanja, najdublje je povezana s pobjedom života, o čemu nam na svoj način svjedoči naviještena Božja riječ te Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vjerujem da ste zapazili kako Židovi u današnjem prvom čitanju iz Knjige brojeva prosuđuju događaj oslobođenja iz Egipta po njihovu trenutačnom teškom stanju u pustinji i jednoj negativnoj epizodi hoda u slobodu daju značenje propaloga cijelog pothvata slobode koji je Bog pokrenuo. 
Ustali su protiv svojih vođa Mojsija i Arona, zapravo protiv Boga što su ih doveli u pustinju gdje među ostalim nema ni vode te se put u slobodu pretvorio u prijetnju smrti. Nada je zarobljena ljutnjom, svađom i sukobom u vrijeme kad je mjerilo prosudbe događaja postalo trenutačno stanje te se više ne vidi cilj puta niti događaj u svojoj cjelovitosti. Beznađe je stanje mraka, uzrokovano dospjelošću u svojevrsnu duhovnu potonulost, u jamu iz koje se ništa ne vidi. 
Znakovito je i važno ono što Mojsije čini u tom stanju. On smatra važnim zatražiti savjet od Boga, postaje na taj način mudar čovjek koji vidi, razumije i pronalazi rješenje za daljnji put u slobodu. Bog ga upućuje na ono što treba uraditi kako bi narod shvatio da je nedostatak vode u pustinji sastavni dio njegove strategije koja vodi k cjelovitom ostvarenju njihove slobode, kušnja u kojoj on provjerava njihova vjernost. Naime, put kojim se stiže u punu slobodu jest životna pustinja i sve njezine opasnosti, u kojima jedino vjernost i oslonjenost na Boga pruža izglednost opstanka i u kojima je na skriven način već prisutna pobjeda nad trenutačnim nevoljama. 
Voda što ju je Mojsije na riječ Božju izveo iz stijene znak je da vjernost Bogu i u najtežim situacijama, pa i u samoj smrti čovjeka povezuje s njegovim životvornim izvorima. Upravo u to uvjerava Isus Petra i druge učenike u današnjem evanđelju, kad im tumači da on mora proći kroz pustinju patnje i smrti, kako bi posvjedočio vjernost Ocu, postigao pobjedu i nad samom smrću koja daje smisao pojedinačnim teškim zbivanjima njegova poslanja, da bi na taj način i sam postao životvornim izvorom.”
Potom je biskup Antun pozvao sudionike slavlja na svojevrsnu provjeru njihovih polazišta u prosudbi vlastitog života i povijesnih događaja te je istaknuo: “Pitanje je s kojeg motrišta prosuđujemo povijesne događaje i vlastiti život. Poučeni Božjom riječju ne dajmo se zavesti pa da iz neke pojedinačne epizode prosuđujemo i obrambeni rat, nego polazeći od postignute pobjede i slobode promatrajmo cjelovitost zbivanja, ne zaboravljajući da konačni sud o njima pripada Bogu, jer je on voditelj povijesti i daje joj smisao. Istinska sloboda je ona pobjeda koja nije postignuta porazom drugoga, nego žrtvom za drugoga. 
Takva je Isusova pobjeda i svih onih koji s njime žele biti pobjednici za vječnost. U toj pobjedi promatrajmo i dostojanstvo naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, iskazujmo im osobito poštovanje, zahvaljujmo za žrtvu ugrađenu u našu slobodu. Neka ih uskrsli Gospodin obdari svojom proslavom za svu vječnost”, kazao je biskup na kraju homilije.
Nakon svete pričesti biskup Antun predvodio je Molitvu Blaženoj Djevici Mariji za domovinu a slavlje je završilo pjevanjem himne “Lijepa naša domovino”.
