Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Kol 1, 24 – 2, 3; Ps 61, 6-7. 9; Lk 6, 6-11.
Evanđelje dana (Lk 6, 6-11)
„Vrebali su da li subotom liječi.“
Jedne subote uđe Isus u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. A Isus im reče: »Pitam ja vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.
Razmišljanje
U prethodnim odlomcima Luka opisuje Isusove nesuglasice s farizejima i pismoznancima, i iz njih se može vidjeti da ovi vođe naroda uvijek inzistiraju na problemima. Čas im se ne sviđa to što Isus nakon iscjeljenja uzetoga oprašta i njegove grijehe, zatim se sablažnjavaju što Isus sjeda za stol s poreznicima i grješnicima, smeta im što učenici ne poste i što u subotu trgaju klasje da bi ga pojeli itd. Promatrajući ih, stječe se dojam da su majstori u pronalaženju problema, da im se ništa ne sviđa: što god Isus uradio, oni su i dalje nezadovoljni, pesimistični i neprijateljski nastrojeni cijelo vrijeme. Ne smekšava ih čak ni činjenica da Isus čini samo dobro.
Isus im pak pokušava pojasniti i skreće im pozornost na to kako je važno činiti dobro, pomagati drugom čovjeku, kako je dobro druge osobe važnije od zakona i propisa. Primijetimo da se Isus čineći dobro izlaže neprijateljstvu i riskira Svoj život. Međutim, nitko i ništa nije Ga u stanju spriječiti da i dalje čini dobro i iskazuje ljubav.
Među nama postoje ljudi (a možda smo i sami takvi) koji su pravi pesimisti, koji poput farizeja u svemu vide zlo i obmanu, kojima su oči i srca zatvorene za dobro, za optimizam. Možda je to rezultat oholosti i sebičnosti, kao kod farizeja, a možda je plod njihovih životnih iskustava, možda proizlazi iz njihove pretjerane privrženosti zakonu, iz toga što ne primjećuju druge i ne žele dobro drugih.
Isus nas također želi naučiti velikodušnosti, otvorenosti prema dobru, da vidimo dobro u sebi, u drugim ljudima, umjesto što vidimo samo zlo. Sam Isus daje nam primjer da – i po cijenu izlaganja svoga ugleda, zdravlja ili života – treba biti spreman činiti dobro, vršiti djela milosrđa, nadvladavati predrasude ili pak pogrješno razumijevanje zakona. Možda će oko nas biti ljudi koji će ljubomorno gledati na činjenicu da činimo dobro, možda će biti zavidni, neprijateljski raspoloženi, osvetoljubivi…
Mi se ipak ne smijemo dati obeshrabriti u činjenju dobra – Isus je uvijek s nama. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
