U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna hodočasničko euharistijsko slavlje u Kutjevu, starodrevnom marijanskom svetištu nedaleko Požege predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s kutjevačkim župnikom Ivanom Štivičićem, generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem, svećenicima Kaptolačkog dekanata na čelu s dekanom Robertom Mokrim i arhiđakonom Draženom Akmačićem te drugim svećenicima. Prije početka slavlja biskup je Isusovoj Majci, Gospi Kutjevačkoj izrekao pozdrave na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući poklik: »Blažena ti što povjerova«. Potom je župnik Štivičić uputio dobrodošlicu biskupu Antunu te mu zahvalio za predvođenje hodočasničkog slavlja.
Pozdravljajući nazočne svećenike i brojne hodočasnike biskup je rekao da se nalazimo na tragu povijesne duhovnosti ovoga kraja. Isusova Majka je u Kutjevu od srednjeg vijeka do danas okupljala Isusove vjernike da bi njihovu srcu govorila, u žalosti ih tješila, u nevoljama hrabrila i uvijek iznova u njih ulijevala onu snagu ljubavi kojom je Gospodin Isus pobijedio smrt. To je radost i večerašnjeg našeg hodočašća Isusovoj Majci u Kutjevo, ustvrdio je biskup. Kazao je da na blagdan njezina rođenja otvorenim vjerničkim srcem želimo još jedanput prepoznati što nam je to Bog darovao u njezinu rođenju, kako mu je ona bila otvorena, poslušna i vjerna suradnica u Isusovu rođenju i u djelu njegova spasenja. Dodao je da joj večeras želimo pjevati, zahvaljivati i moliti je, te je pozvao sudionike slavlja neka se pokaju za svo ono što ih priječi da to mogu na pravi način ostvariti.
U homiliji biskup je rekao kako je dolazeći u Kutjevo susreo neke ljude koji su ga pitali hoće li hrvatska nogometna reprezentacija pobijediti u večerašnjoj utakmici s reprezentacijom Slovenije, te hoće li misno slavlje završiti do devet sati da je stignu pogledati. Biskup je upozorio na činjenicu da mi volimo sportske utakmice, naglasivši kako je utakmica znakovito događanje. Naime, nogometni izbornik bira jedanaestoricu igrača za koje je uvjeren da svojom igrom mogu pobijediti. Biskup je izrazio uvjerenje da nam to pomaže bolje razumjeti sv. Pavla koji u drugom današnjem čitanju tumači Rimljanima kako je Bog veliki strateg i izbornik. On bira ljude s kojima može ostvariti svoj projekt, odigrati svoju utakmicu, važniju od bilo koje nogometne utakmice i u kojoj može pobijediti svaki čovjek. O kakvoj je utakmici riječ, zapitao je biskup. Kazao je da sv. Pavao u spomenutom čitanju veli da je Bog najprije predvidio svoga Sina Isusa u kojemu će njegova moć ljubavi sići u dubine naše nemoći, ranjenosti zlom i grijehom, i tu zaigrati s nama na pobjedničku kartu te za nas izvojevati pobjedu nad smrću. Za takvu utakmicu svoga Sina Bog je među nama ljudima tražio suradnike, a prva je bila jednostavna djevojka iz Nazareta imenom Marija, koja je sama za sebe rekla da je malena, ponizna i neznatna službenica Gospodnja i koja je postala jedan od najvažnijih Božjih suradnika u povijesti čovječanstva, ustvrdio je biskup. Slijedeći Apostolovu misao u spomenutoj Poslanici biskup je naglasio da onome koga Bog izabere on daje svoju snagu, moć i milost da unatoč svojoj neznatnosti i nemoći može biti suradnik na ostvarenju njegova velikog djela. Marija je bila suobličena Sinu Očevu Isusu Kristu od samoga svoga začeća. Isusova je ljubav moćnija od smrti unaprijed u njoj pobijedila grješnost i našu ljudsku ranjenost zlom, te je ona na taj način bila pripremljena začeti i roditi Sina Očeva odvjeka snagom Duha Svetoga, i pod križem biti suradnica i supatnica u njegovoj otkupiteljskoj muci i smrti.
U Pavlovim riječima da je Bog one koje je predodredio, i pozvao; one koje je pozvao, opravdao je u njihovoj ranjenosti zlom i smrću; a koje je opravdao, njih je i proslavio, biskup je prepoznao opisanu Isusovu Majku po strategiji i naumu koji je Bog želio ostvariti u Isusu Kristu. Napomenuvši kako mi ne možemo do kraja prodrijeti u Božje naume, jer su oni uvijek otajstvena stvarnost, biskup je pojasnio da otajstvo ne možemo dokučiti pameću, ali možemo iskustvom naslutiti kako ono nije tek neka priča, nego stvarnost, osobito tamo gdje je Bog na djelu svojom ljubavlju.
Podsjetivši sudionike slavlja da iz iskustva znaju kako najbolje biraju onda kad to čine iz ljubavi, kazao je da Bog bira neznatne, malene i one koji su prema ljudskim kriterijima nevrijedni, zato što ljubi. Za primjer je naveo zaručničko biranje, ustvrdivši da najvažniji kriterij po kojem zaručnici biraju jedno drugo kad ulaze u brak ne smije biti materijalno bogatstvo ni tjelesna ljepota, nego ljubav. Bračno biranje kao čin ljubavi nije ograničeno na neko vremensko razdoblje, nego je trajno, povezano s vječnošću. Napomenuvši da je za istinsko biranje potrebno ne samo da netko želi izabrati nekoga drugoga, nego da i taj drugi želi biti izabran, biskup je naglasio da je Marija željela biti od Boga izabrana, i da je zato bila njegova vjerna suradnica u djelu spasenja. Kazao je da za primjer biranja uzeo bračno biranje jer se nalazimo u Godini obitelji, u kojoj nas je papa Franjo pozvao da pet godina nakon njegove Apostolske pobudnice o braku i obitelji »Amoris laetitia – Radost ljubavi« o tim stvarnostima našeg života razmišljamo s Božjih polazišta. Bog ne samo da je smislio ljubav, nego on jest ljubav, on bira u ljubavi i zato su njegovi izbori uspješni kad god mu oni koje je izabrao uzvrate ljubavlju. No, ljudska se ljubav može iznevjeriti i izdati, i od Boga izabrana osoba može se iznevjeriti tom izabranju, kao što je to, izdavši Isusa, učinio Juda Iškariotski, i kao što to čine supružnici u braku koji se iznevjere jedno drugom. Međutim, Bog uvijek ostaje vjeran, jer njegova ljubav nije nešto površno, privremeno i prolazno, nego dubina, punina i vječnost. ustvrdio je biskup. Još je dodao da je ljubav božanski dar čovjeku za koji trajno treba moliti, a da je odsutnost ljubavi u nama znak da smo se poigrali s Bogom i iznevjerili se njegovu daru u nama.
Kazao je da imati Božju ljubav u sebi znači nanovo se roditi odozgor, kako je Isus slikovito tumačio Nikodemu u njihovim noćnim razgovorima. Ustvrdio je kako bi Isus i nama danas u Hrvatskoj poručio da se, ako želimo biti uspješni u politici i u gospodarstvu, u osobnom, obiteljskom i društvenom životu, trebamo roditi odozgor. Podsjetivši sudionike slavlja da su u naviještenom evanđeoskom ulomku o rodoslovlju Isusa Krista mnogo puta čuli riječ „roditi se“, pojasnio je da se rođenje odozgor ponajprije događa u svetom krštenju, po kojem se u nama rađa Isus Krist. Rođenje nije naš proizvod, i to je osobito važno naglašavati u našoj civilizaciji koja je sva prožeta nastojanjima da sve bolje i sve više toga proizvodimo, ali koja u konačnici nemaju značenja za naše rođenje. Poručio je hodočasnicima da se svaki pojedini od njih i naše društvo u cjelini može preporoditi samo ako dopustimo Isusu Kristu da nas svojom moćnom ljubavlju koja je pobijedila smrt izliječi od naše ranjenosti zlom, sebičnošću i pokvarenošću.
Završavajući homiliju, biskup je zamolio Isusovu Majku, rođenu najprije u Božjoj milosnoj stvarnosti, u kojoj je potom rodila Isusa Krista, moćnoga izliječiti naše nemoći i preobraziti ih u naše pobjede, neka pomogne sudionicima slavlja da se preporode odozgor u snazi Isusove ljubavi s križa. Hodočasnike je pak pozvao da s Isusovom Majkom na njezin rođendan požele danas u Kutjevu baš takvo preporođenje, i da posvjedoče Isusu Kristu kako žele svjedočiti da su njegovi izabranici svojom dnevnom molitvom, nedjeljnom svetom misom i nastojanjem da žive časno i pošteno.
Nakon popričesne molitve uslijedila je služba svjetla, pohvala i molbi Isusovoj Majci tijekom koje su hodočasnici sa zapaljenim svijećama u rukama uz pjesmu izricali Gospi Kutjevačkoj hvalbene poklike i upućivali molitvene zazive za naše obitelji, oblikovane na temelju Apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia. Potom je biskup u ime svih hodočasnika izmolio čin povjere Isusovoj Majci, koju su sudionici slavlja zaključili pjevanim poklikom: »Blažena ti što povjerova«.
Na koncu misnog slavlja biskup je hodočasnicima čestitao blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, župniku i župljanima kutjevačke župe čestitao je blagdan zaštitnice njihove župe, a gradonačelniku i građanima Kutjeva čestitao je Dan Grada. Kazao je da su blizina Isusove Majke i otajstvo koje su slavili unijeli u njih božansku snagu, te ih je pozvao da joj dopuste da ih ona preporodi. Poželio im je puno radosti i upornosti u životu po onim načelima koja smo naučili u školi Svete obitelji. Zahvalio je hodočasnicima za sudjelovanje na ovom slavlju, a župniku Štivičiću i njegovim suradnicima za sve što su učinili u pripravi za ovo slavlje. Četvoricu pak kandidata za đakonat koji su sudjelovali na misnom slavlju povjerio je hodočasnicima u molitve.
