U organizaciji Nacionalnog ureda za katoličke škole u prostorima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu održan je 1. listopada 2021. susret ravnatelja katoličkih škola. Program je započeo molitvom a potom je riječi pozdrava biskupu Antunu Škvorčeviću, predsjedniku Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje te nazočnim ravnateljima uputio Ivica Žuljević, predstojnik Nacionalnog ureda, podsjetivši na prethodni susret koji je održan u Zadru, kao i na personalne promjene koje su u međuvremenu dogodile. Zahvalio je Mariu Večeriću, dosadašnjem ravnatelju Katoličke osnovne škole u Virovitici, i Ivanu Beniću, dosadašnjem ravnatelju Salezijanske osnovne škole u Zagrebu, a novim ravnateljima Ivanu Mikoliću i Ivanu Golubiću poželio je sretan i blagoslovljen početak u novoj službi. Pozdravio je Lanu Batinić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Potom se ravnateljima obratio požeški biskup Antun, koji se nadovezao na zajednički upućenu molitvu sv. Tereziji od Djeteta Isusa na njezin spomendan i ustvrdio kako kršćanin u svim događajima prepoznaje Božju prisutnost, pa i u najtežima, jer je Bog u Isusu Kristu prošao najtamnijom stranom našeg postojanja: mukom, trpljenjem i smrću na križu. Isusov vapaj na križu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ nije ostavljenost bezbožnosti, nego napuštenost koja se ostvaruje u svakom istinskom činu ljubavi.
Pozdravljajući ravnatelje katoličkih škola, istaknuo je da oni svojom stručnošću i iskustvom trebaju organizirati svoje škole, ne samo po zakonima Republike Hrvatske, nego također po Zakoniku kanonskog prava i drugim propisima Katoličke Crkve, kako to traže ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Napomenuo je da je jedan od razloga ovakvih susreta i to da provjere umijeće upravljanja katoličkim školama po spomenutim dvostrukim normama. Naglasio je kako pri tom treba imati na umu da ne služe ljudi propisima, nego propisi ljudima i ustanovama te ih treba tako primjenjivati da „summum ius“ nikada ne postane „summa iniuria“. Dodao je kako je od roditelja čija djeca pohađaju katoličke škole mogao čuti da je glavni razlog što svoju djecu upisuju u te škole jer se njima njeguje drugačiji odnos prema djeci nego u javnim školama. Protumačio je kako taj drugačiji odnos nije u podilaženju roditeljima i njihovoj djeci, već u onome što nazivamo „evangelizacija“. Pojasnio je da katoličkim školama nije svrha dokazivati da smo bolji od drugih, nego su one snažne postaje određene mjesne Crkve na kojima ona odgojno-obrazovnim putem naviješta i prenosi mladim naraštajima evanđeoske vrijednosti i služi njihovu rastu u čovještvu, uvodeći ih u one dimenzije postojanja koje je Isus Krist ostvario vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća. Taj drugačiji odnos prema čovjeku u katoličkim školama trebao bi biti prepoznatljiv kao i u prvoj kršćanskoj zajednici kad su pogani po svjedočanstvu Djela apostolski govorili: „gledajte kako se ljube“. Drugim riječima, energije od kojih ravnatelji i drugi djelatnici u katoličkim školama žive i koje prenose djeci i mladima, nisu samo ljudsko znanje i stručnost, nego energije Duha Svetoga, koje zrače iz njihova osobnog uvjerenja, uzajamnog svjedočenja i zajedničkog življenja evanđeoskih vrijednosti, ustvrdio je biskup. Zahvalio je ravnateljima što se u katoličkim školama trude na taj način izgrađivati odnose među djelatnicima, učenicima i njihovim roditeljima.
Istaknuo je da s obzirom na identitet katoličkih škola vjeronauk ima osobitu ulogu, te je podsjetio da je on u kurikulumu katoličkih škola temeljni predmet. To konkretno znači, pojasnio je biskup, da vjeronauk u katoličkim školama nije u prvom redu poučavanje u vjerskim istinama i sadržajima katoličke vjere i morala nego život po vjeri. Vjeroučitelj i svaki drugi djelatnik u katoličkim školama nije pozvan tek nešto pripovijedati o vjeri, nego je živjeti i obrazlagati na uvjerljiv način, potvrđujući je vlastitim primjerom i tako pomagati djeci i njihovim roditeljima da se u slobodi opredijele vjernički živjeti. Upozorio je na opasnost da se bez života po vjeri vjeronauk u katoličkim školama može lako pretvoriti u praznu ideologiju iza koje ne stoji ništa.
U završnom dijelu svoga izlaganja biskup je potaknuo ravnatelje da se ne obeshrabre pred poteškoćama i prividnim neuspjesima, napose kad zamijete da život po vjeri kod nekih učenika nije uspješan. Kazao je neka im to bude dodatni izazov u zajedničkom dorađivanju školskog kurikuluma i promišljanju kojim se putem dimenzije onostranosti mogu ugrađivati u svaki pojedini predmet katoličke škole, da ne bismo učenicima uskratili evanđeosko svjetlo za njihov život. Ustvrdio je kako su same katoličke škole svojim prihvaćanjem djece s evanđeoskim poštovanjem i služenjem čin evangelizacije koji roditelji prepoznaju kao način na koji Crkva dijeli s njima brigu oko izgradnje i rasta njihove djece. Poručio je ravnateljima da se zbog navedenih razloga raduje svakom susretu s njima, te im je poželio uspješan rad.
Uslijedilo je predavanje Lane Batinić na temu Sindrom sagorijevanja na poslu. Nakon kratkog upoznavanja s definicijom pojma naslovne teme rekla je kako postoji pet faza sagorijevanja na poslu: faza medenog mjeseca, početna faza stresa, kronični stres, sagorijevanje na poslu, sagorijevanje na poslu kao uobičajeno stanje. Opisavši najčešće simptome u daljnjem predavanju je pokušala dati odgovor na pitanje kako si pomoći. Prvo je opisala općenite pristupe nošenja sa stresom koje zavise situaciji u kojoj se nalazimo. Potom je progovorila o individualnim strategijama nošenja sa stresom među kojima je naglasila nekoliko stvari. Briga o sebi mora biti prioritet te se trebamo riješiti loših navika, stvoriti vrijeme za sebe te za osobnu molitvu i duhovnost. Potrebna je promjena perspektive gdje trebamo vidjeti koje zadatke trebamo obaviti sami a koje možemo prepustiti drugima. Uz to je jako važan odnos s ostalima članovima školskog kolektiva. Završila je sa zaključkom da je sagorijevanje na poslu ozbiljan zdravstveni problem čije je liječenje često kompleksno i dugotrajno te ukoliko postoji problem kojega ne možemo riješiti sami ili primijetimo da ga ima netko u našoj okolini, naša je odgovornost potražiti stručnu osobu koja nam može pomoći.
U daljnjem tijeku susreta svaki ravnatelj je predstavio stanje u svojoj školi na početku školske godine u svezi upisanih učenika, određenih promjena te novim projektima. Tajnik Nacionalnog ureda Danijel Holeš upoznao je ravnatelje s detaljima smotre zborova katoličkih srednjih škola koja će se održati 20. studenog 2021. u Splitu. Potom je progovorio o Stručnom skupu tajnika i računovođa katoličkih škola koji će se održati 13. listopada u prostorima HBK te Stručnom skupu stručnih službi katoličkih škola koji će se održati 12. studenog na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Govorilo se i o dopunama kurikula i međupredmetnih tema za potrebe katoličkih škola gdje je rečeno da je još ove godine provedba dopuna kurikula probna, a od sljedeće obvezna. Najavilo se je i pokretanje projekta dopuna međupredmetnih tema koje će se raditi ove školske godine. Pred kraj je Petar Krešimir Hodžić iz Ureda za život i obitelj ukratko izložio projekte koji se mogu učiniti u suradnji s katoličkim školama.
Na kraju susreta predstojnik Ureda Žuljević zahvalio je ravnateljima za suradnju s Nacionalnim uredom kao i za doprinos u izgrađivanju identiteta katoličkih škola. Program susreta završio je zajedničkom okrjepom.
