Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sveti Anđeli Čuvari
Spomendan
Čitanja: Izl 23, 20-23; Ps 90, 1-2. 3-4. 5-6. 10-11; Mt 18, 1-5. 10.
Evanđelje dana (Mt 18, 1-5. 10)
„Anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.“
U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
Razmišljanje
U Starom Zavjetu i u semitskoj predaji postoje anđeli (hebr. malahim): čisti duhovi koji su u Božjoj službi — zaduženi da čuvaju čovjeka, grad, narode, da bdiju nad nekom posebnom situacijom, da pjevaju Bogu, ili su im povjerena konkretna poslanja po kojima Bog liječi, po kojima se prenose Njegove Riječi, po kojima štite čovjeka od zla. Međutim, u prisutnosti Božjoj oni prekrivaju svoja lica. Isus nam je došao <otkriti> Božje Lice. Ako Isus kaže da anđeli gledaju Boga licem u Lice, to znači da nam je On bliži nego što mislimo. Naša srca treba ispunjavati radost jer ono što se dogodilo patrijarhu Jakovu kao nešto iznimno nama se, Isusovim učenicima, obećava kao Vječna sreća. Isus predstavlja „Ljestve koje povezuju Nebo i zemlju. Nebo se otvorilo. Probijanje Kristova tijela na križ postaje kidanje zastora i više nas ništa ne može odvojiti od Boga Oca, čak ni smrt koja nam, kao i Stjepanu, otvara Nebo u kojem prebiva Isus — Sin Čovječji” (usp. P. Madre). U molitvi zahvali Bogu što Ti je tako blizu i za Njegovu brižnost prema Tebi. K.K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
