Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i sedma kroz godinu
Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 127, 1-2. 3. 4-5. 6; Hebr 2, 9-11; Mk 10, 2-16 ili kraće Mk 10, 2-12.
Klanjanje:Virovitica – bl. Alojzije Stepinac.
Evanđelje dana (Mk 10, 2-16)
„Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Razmišljanje
Iako svjestan toga da Mu ovim pitanjem farizeji smještaju klopku, to Isusa ne sprječava da ih poučava, da im pojašnjava. Isus nas danas uvodi u Otajstvo bračne ljubavi — odnosa koji je po Božjem planu neraskidiv i trajan. Nazivam to Otajstvom koje supružnici trebaju skupa otkrivati i produbljivati isključivo u bliskom odnosu s Bogom. On je Taj koji ih je spojio, On će ih provesti kroz sve poteškoće, zamke, patnje i križeve bračnog života. Dovoljno je biti vjeran toj zakletvi, vjerovati i nikada ne zaboraviti pred Kim smo se zavjetovali i Tko je bio svjedok naše zakletve. Stoga se, kao što vidimo, bračna vjernost i trajnost braka temelj e na stalnom povjerenju i produbljivanju odnosa s Bogom. Odnos s Bogom nije tek puka tradicija i ritual — to je stalna prisutnost u životu male zajednice kao što je obitelj. Ustrajavam li u toj svjesnosti i istini da smo Samoga Boga uzeli za svjedoka naših riječi zakletve; štoviše On je neprekidno prisutan i blagoslivlja nas u razvoju i rastu te ljubavi onako kako je to činio i na samom početku: pečaćenjem i prihvaćanjem našeg međusobnog predanja jednog drugome sve do smrti? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
