Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Ivan Pavao II., papa – utemeljitelj Požeške biskupije
Blagdan
Čitanja: Rim 7, 18-25a; Ps 118, 66. 68. 76. 77. 93. 94; Lk 12, 54-59.
Evanđelje dana (Lk 12, 54-59)
„Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?“
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«
»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Razmišljanje
Današnje Evanđelje nadovezuje se na drevne načine promatranja prirode kako bi se predvidjelo vrijeme u nadolazećem razdoblju. Isus o tome govori kako bi onima koji ga slušaju skrenuo pozornost na činjenicu da imaju sposobnost uviđanja i rasuđivanja. Kao što čitamo: Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: `Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: `Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete? Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? (Lk 12, 5457) No, nažalost, tako je bilo. Isus se, Svojim životom jako razlikovao od ostalih putujućih učitelja u Izraelu. Djelovanje nijednoga od njih nije bilo popraćeno znakovima i čudima, kao Isusovo. Isto tako, pismoznanci i farizeji su puno govorili, molili se, ali čuda ih nisu pratila. Isus se nije uzdizao iznad drugih, nikoga nije prezirao, On je govorio ne kao onaj koji prenosi naučeno znanje, već kao Onaj koji ga Sam predstavlja. Isus je živio pravednim životom, a Njegova je mudrost sve nadvisivala. Međutim, sve to skupa nije bilo dovoljno da Ga prepoznaju. Iako su čitali i znali proročanstva o Mesiji, nisu bili u stanju primijetiti ispunjenje tih proročanstava u Isusu Kristu. Umjesto da slijede Isusa barem u onome u čemu im je bilo moguće, oni su svim silama nastojali da Ga uklone, da Ga ne bude više među njima. Nije li i danas tako? Znamo li vidjeti Isusa skrivenog u Euharistiji? Znamo li Ga vjerom i poniznošću zamoliti za pomoć kada se sami osjećamo bespomoćno pred specifičnom situacijom u kojoj smo se našli? Znamo li prihvatiti svjedočanstva drugih ljudi koja nam govore primjerice o iscjeliteljskoj snazi Euharistije? Vidimo li u sakramentima Crkve izvor Božjih milosti ili samo neku tradicionalnu ceremoniju koju treba obaviti u određenom trenutku? Vidimo li u Božjim zapovijedima najjednostavnije smjernice za svoj svakodnevni život koje nam omogućavaju da se zaštitimo od nepotrebnih patnji ili pak Deset zapovijedi za nas znače samo neka ograničenja koja nam stoje na putu udovoljavanja vlastitim potrebama? Shvaćamo li Dekalog kao izraz mudre Očinske ljubavi Boga prema čovjeku? Puno sličnih pitanja može se ovdje postaviti, ali najvažnije je gledamo li Boga kao bezgranično dobro i, shodno tome, znamo li Mu vjerovati? Prihvaćamo li vršiti Njegovu volju ili dajemo prednost svojoj ? Sada ću pokušati odgovoriti na ova pitanja koja su se pojavila u mojoj glavi. Ne odnose li se ove riječi i na nas suvremene ljude: Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? (Lk 12, 57) Valjalo bi barem povremeno napraviti ispit savjesti. Pokušat ću se, stoga, češće ovoga sjetiti. Sljedeća poruka Evanđelja jest potreba za pomirenjem dok smo još na putu. Ovaj se evanđeoski savjet može primijeniti i na naš život u cijelosti tretirajući ga kao put u Vječnost. Zato je uvijek vrijedno izmiriti se s drugom osobom, ako postoje bilo kakvi sukobi, nesporazumi kako ne bismo prenosili svađe, nesuglasice u naš budući život jer će nam tada najpravedniji Sudac, dakle Bog, uzvratiti na isti način na koji smo mi postupili prema drugom čovjeku. O tome govori i naša molitva Oče naš koju svakodnevno molimo: I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Postoji li u mome životu netko kome još uvijek nisam u stanju oprostiti? Gospodine Isuse Kriste, pomozi mi opraštati svima kao što Ti opraštaš i drugima i meni — ako Ti se samo obratim. Molim Te također, pomozi mi da nadvladam svoj temperament tako da se nikada ne zaplićem u sukobe, da budem nježan i strpljiv poput Tebe, Isuse, krotak i ponizna Srca. Amen. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
