Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Rim 8, 26-30; Ps 12, 4-5. 6; Lk 13, 22-30.
Evanđelje dana (Lk 13, 22-30)
„Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjemu.“
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče:
»Borite se da uđete na uska vrata
jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu,
ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata,
a vi stojeći vani
počnete kucati na vrata:
‘Gospodine, otvori nam!’,
on će vam odgovoriti:
‘Ne znam vas odakle ste!’
Tada ćete početi govoriti:
‘Pa mi smo s tobom jeli i pili,
po našim si trgovima naučavao!’
A on će vam reći:
‘Kažem vam: ne znam odakle ste.
Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi
kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova
i sve proroke u kraljevstvu Božjem,
a sebe vani, izbačene.
I doći će s istoka i zapada,
sa sjevera i juga
i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.
Evo, ima posljednjih koji će biti prvi,
ima i prvih koji će biti posljednji.«
Razmišljanje
Netko Isusu postavlja pitanje o broju spašenih ljudi — to je pitanje s kojim su spekulirali rabini i Izraelci. Isus se ne da uplesti u te rasprave i iskorištava situaciju postavljenog pitanja da ljude pouči o zahtjevima na putu do spasenja. Učitelj im kazuje kako se u Kraljevstvo Nebesko ulazi na uska vrata Božjih zapovijedi i evanđeoskih zahtjeva. Glagol boriti se doslovno je preveden s grčkog izvornika. Dakle, može se reći da je ulazak na Gozbu u Gospodinovu Kraljevstvu svojevrsna duhovna borba s iskušenjima, grijesima, s rodonačelnikom grijeha; to zahtijeva naš trud, znoj, razna žrtvovanja… Ali to je istovremeno i borba za vjernost Bogu, borba da činimo dobro, napredujemo u vrlinama kako bi ispunjavali Gospodinovu volju, vršili djela ljubavi i milosrđa o kojima Isus govori drugdje kada opisuje Posljednji sud. Imajmo na umu i to da su oni što nisu ušli na Gozbu Vječnoga života, oni pred kojima su se vrata zatvorila, ostali iznenađeni i podsjećali Gospodina da su s Njim jeli, da ih je poučavao, da su Ga viđali, možda čak i svaki dan. Moglo bi se reći da im je vlastita interpretacija postala alibi za njihov nepravedan život. Isus za njih kaže da ih ne poznaje jer su postupali nepravedno. Možete slušati Isusa svaki dan, možete imati dojam da ste s Njim, da ste s Njim na Gozbi, ali to zapravo nije ono najvažnije jer se time možemo obmanjivati i zavaravati. Same molitve, odlasci u crkvu i druge vjerske aktivnosti možda neće biti dovoljne… Potrebna su konkretna djela ljubavi i vjerno izvršavanje Božjih zapovijedi i evanđeoskih zahtjeva… Nije li mi ponekad moj `religiozni’ život neka vrsta alibija za moja zla djela, za moje nevjere, grijehe, izopačenosti, nepoštivanje evanđeoskih zahtjeva…? Borim li se, trudim li se, nastojim li zaista stići u Kraljevstva Nebesko? D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
